Marketing
Ljuti gospodin
Prolazeći posred stolova gdje se prodaje voće i povrće odjednom se začuje tresak.
''Evo ti smokve. Neka sam ih platio!'' – čovik je ljutito bacio vrećicu sa smokvama o pod…
''Šta će mi ovakve…''
Nisam čula početak rasprave ali nije bilo ugodno proći pored gospodina koji se derao na vlasnika smokava.
Podsjetilo me to na ono o smokvi iz evanđelja. O smokvi koja nije donosila ploda.
Isus je prokleo smokvu i ona se osušila.
I baš kao što nije bilo ugodno proći pored ljutog gospodina vjerojatno nije ni učenicima bilo ugodno čuti Isusa koji je prokleo smokvu.
Koliko li Isus – Gospodin ima razloga za ljutnju kad pogleda 'svoj voćnjak'…
tj. nas ljude, nas kršćane od kojih očekuje da donose - plodove duha:
Mir, ljubav, opraštanje, velikodušnost, …
Kao da On ne bi u pravdi svojoj mogao zatresti malo ovom zemljom i prodrmati ''gnjile smokve''… prodrmati sve nas i podsjetiti: ''Hej! Čovječe! Ti nisi sam svoj gospodar. Ima Netko veći.''
Volim radije pisati o Isusu koji je dobar i milosrdan. Ali ne valja preskočiti ni ono da je – pravedan.
Isus zna biti ljut. Ima pravo biti ljut.
Zamisli kako se osjećaš kad nešto skupo platiš a ono – neka greška.
Ne koristi ničem. Tragedija. (Defton zna o čemu govorim:-)
I onda se pitaš: ''Ma čemu dadoh tolike pare!''
Ma najradije bi nešto – razbio, tresnuo o pod…
kao onaj gospodin gnjile smokve, a plaćene.
A Isus je za nas itekako platio. Platio nas je jako skupo. Krvlju nas je svojom ot-kupio. Njegovi smo.
A opet – (kakva strašna posljedica slobode!) – možemo ga i odbiti.
Možemo živjeti kao da ga nema.
Ne znam samo kako mu ne dozlogrdi čekanje da se pojavi i kaže:
''JA JESAM…
Stvarno postojim. I stvarno te volim. A ti? Voliš li me?''
Post je objavljen 11.07.2009. u 23:05 sati.