U SPOMEN ŽRTVAMA SREBRENICE
Prije 14 godina, na današnji dan četničke postrojbe, ratnog zločinca, Ratka Mladića, počinile su najveći masakr nakon Drugog svjetskog rata.
Vani je lijep, sunčan srpanjski dan, isto kao što je bio prije točno 14. godina u jednom malom mjestu na Balkanu, susjednoj nam državi Bosni i Hercegovini. Nakon višetjednog okruženja, života u skloništima pod kišom granata, čelika i željeza, Mladićeve HORDE ZLA ušle su u tu, UN-om zaštićenu zonu, u Bosni i Hercegovini, ušli su u Srebrenicu. Ono što je nakon toga uslijedilo i što se počelo događati nadmašuje zdravi razum i najcrnju ljudsku maštu. Već u startu jasno se vidjelo tko je stvarni gazda u toj samo oficijelno, a nikako i činjenično, zaštićenoj zoni od strane Ujedinjenih naroda.
Srebrenica na duši čitave međunarodne zajednice
Treba jasno reći kako se u cijeloj toj situaciji uopće nisu snašle Nizozemske snage UN- a. Naprotiv, svojim kukavičlukom, svojom rezerviranošću, prepustili su nedužno stanovništvo tog bosanskog gradića Mladićevim koljačima na milost i nemilost. Zlokobno je bilo vidjeti na raznim televizijama te kvazi pregovore između nizozemskih plavaca i generala Mladića, u svakom pokretu u svakoj gesti zloglasni « general ZLA «, RATKO MLADIĆ, nije krio svoje stvarne namjere. Međunarodna zajednica, NATO pakt, potpuno su pali na tom ispitu jer su praktički dozvolili da se pred njihovim očima odigra najstrašniji i završni čin jedne tragedije i posljednji demonski ples ubojica pod vodstvom ratnog zločinca Ratka Mladića a u režiji beogradskog vožda, te u to vrijeme « faktora stabilnosti na Balkanu «, Slobodana Miloševića.
U suludom divljanju četničkih postrojbi masakrirano je i pobijeno preko osam tisuća žitelja Srebrenice, sve muško življe i veliki broj žena i djece. Taj najstrašniji pokolj, nakon kraha nacističke Njemačke i Drugog svjetskog rata, najveći je genocid u Europi još od tih zlokobnih vremena. Žalosno je što jednom rezolutnom vojnom akcijom međunarodna zajednica nije reagirala i zaustavila masakr, a imala je i mogućnosti i vojna sredstva da to učini, te isto tako imala je i saznanje preko svojih instaliranih obavještajnih službi diljem ove regije ( koje su btw konstruirale, srećom kratkotrajni, ali krvavi hrvatsko-bošnjački rat ) Nego je naprotiv dopustila toj razularenoj vojsci ( teško je tu bandu vojskom zvati ) da svoj krvavi pir, koji je trajao nekoliko dana, privede kraju i još k tome da nizozemske plavce Mladić jedno vrijeme zadrži kao taoce. Stravično je kako licemjerna Europa i Sjedinjene Američke Države i nakon svega u isti koš trpaju hrvatske generale, ANTU GOTOVINU i ostale, sa tim koljačima i Mladićevim ubojicama.
Koliko god Srebrenica bila strašan primjer ratnog bezumlja i dokaz kako je čovjek zapravo najveća životinja u prirodi, nakon tog pokolja međunarodna zajednica više nije mogla ignorirati tragične događaje u ovom dijelu Europe. Uslijedile su odlučne borbe i zahvaljujući HRVATSKOJ VOJSCI Mladićevi teroristi doživjeli su potpuni poraz u kolovozu 1995. te su potisnuti prema Banja Luci, a i sam grad , genocidne, takozvane, Republike Srpske, bio bi oslobođen u strahovitom prodoru snaga HV - a, HVO - a i ARMIJE BIH da je bilo političke odluke u vrhu iste te međunarodne zajednice.
« Zločinac na slobodi «
Deblokadom Bihaća jedan strašan rat priveden je kraju, međutim oni koji su oslobađali i HRVATSKU i BIH danas su u haškom pritvoru dok idejni začetnik te egzekutor masakra RATKO MLADIĆ još uvijek uživa blagodati slobodnog života, što više, Mladić kao « srpski heroj « ( onog dijela, manjeg dijela, Srbije, koji se nikada nije pomirio sa vojnim porazom ), uživa zaštitu i pojedinih oficijelnih struktura Republike Srbije. Dok sa druge strane u haškom sudištu traje jedna groteskna predstava Radovana Karadžića koji se na bizaran način poigrava sa pravdom glumeći žrtvu, te time direktno šalje poruku svojim sunarodnjacima, « ubiti se mora «, sve u ime države, Boga i naroda, iako je Bog takvim zločincima odavno rekao, « laku noć «.Da se čovjek zapita : « kuda mi to idemo kad u Europu idemo !? «
Bosna i Hercegovina danas, 14 godina nakon demonskog plesa, suočena je sa postojanjem « države u državi «, na čijem je čelu jedan od posljednjih balkanskih primitivaca i zagovornika ideologije zla, zla koje je prouzročilo tisuće ubijenih, nestalih i masakriranih žrtava, a sve uz blagoslov Međunarodne zajednice te je DAYTONSKIM SPORAZUMOM, koji je zaustavio rat, ali nije donio pravedan mir, taj čudnovati kljunaš dobio i oficjelne konture. « REPUBLIKA SRPSKA « " SA GLAVNIM GRADOM " Banja Lukom, u kojoj još i danas u nekim krugovima kao jeka prošlosti zlokobno odjekuje urlik : « NOŽ, ŽICA, SREBRENICA «, tvorevina je na sramotu čitavom demokratskom, slobodarskom svijetu. Čovjek se mora zamisliti nad tim zlom i nad svime onim u što se čovjek može pretvoriti kad osjeti moć u svojim rukama, zvijer je preblaga riječ za te koljače davnog srpnja prije 14 godina u jednoj maloj i ratom opustošenoj državi, jer zvijer, bilo koje vrste, ubija samo u nuždi i samo kada se osjeti ugroženom, no, čovjek je čovjeku najveća zvijer i životinja kakve u prirodi nema.
Post je objavljen 11.07.2009. u 12:28 sati.