U smiraj,izidjoh vani da se crnim na bijelome.
Sunce je novcic koji se stavlja
na kapke pokojnika.Svuda bozija sutnja
od tenkovskoga oklopa neprobojnija.
Zivot je strasan kao jeka koraka
sto muslimanima,nocu,u srpskim logorima
Najavljuje dolazak batinasa.
Zapalih jednu da mi,za dimom duvanskim,
oci na koji tren odlutaju iz ovog logora.
Sjetih se sna sinocnjeg:u rukama mi konac,
privezan za glog,nikao iz groba mog oca
u sandzackome nevidjbogu.Konac po kom se moze
iz pakla izici.
Zapalih jos jednu.Da mi po dimu dusa
odlebdi do utvara iz gluve i sijede davnine.
Koje joj sapcu:jedan korak iz nevidjense
u nedodjensu-to ti je sav tvoj zivot.
A svijet je grozan kao grohotni smijeh
oslijepljenih iz JAME Goranove.
Zapalih i posljednju:da kroz plavicast velic
sagledam,sto jasnije,Karadzicevu vaseljenu
u kojoj Logos je-Logor.
(Marko Vesovic-"POLJSKA KONJICA")
Post je objavljen 11.07.2009. u 00:04 sati.