Muški su kao psi.
Ne, tu ne mislim na ono da su vjerni poput najboljeg čovjekovog prijatelja (vjeran-odan svojem čovjeku, za svojeg čovjeka će učiniti bilo što pa makar ga pratio i na kraj svijeta i sve će učiniti da njegov čovjek bude sretan).
B(l)ože sačuvaj. Ako takav postoji nek mi se odmah javi. (mail je sa desne strane a za ostalo se dogovorimo!)
Ne, tu mislim da su poput psa, preciznije lovačkog psa, koji je u stanju na kilometre nanjušit lovinu, ranjenu životinju ili plijen kojeg treba naći.
Samo što muškarci njuše i još neke stvari. Npr. zabranjeno voće.
OK, opće poznata je stvar da Tibica solira (niste to znali??? Gee pa gdje vi živite???). I to več neko vrijeme.
Razlog-rađe ću biti solo nego dopustiti da mi se prošlost ponovi. Meni je trenutno čist lijepo i samoj. Imam više vremena za sebe(joj ovo je totalna laž jer meni kronično nedostaje vremena kao i sna), ne odgovaram nikome gdje ću danas biti, što ću raditi, kada se mislim vratiti i kada ćemo se napokon vidjeti jer je prošlo punih 10 minuta od kad smo se pozdravili i otišli svako svojim putem i ono najvažnije netrebam se žifcirati da li ću stić danas do njega ili ne.
OK to je samo dio razloga. Prave razloge trenutno nemam namjeru nabrajati.
Negho, da kao što rekoh Tibica solira. I čist mi je dobro. Povremeno me malo pikne tam gdje je ono veliko crveno zaljubljivo srčeko ali in general it’s OK :)
No kako svi oko mene žele da se ja malo pomaknem i počnem izlazit, tulumarit, davat “psima” pardon muškarcima priliku tako je Tibica kapitulirala.
Prihvatila poziv za van i počela povremeno se nalaziti sa jednim tipom.
Ono ništa obavezno (bar ne sa moje strane), šetnjice, razgovori, smijeh, pusa i idemo dalje.
Ništa obvezatnog za mene. On iako tvrdi da isto ne želi vezu kao nit ja ipak se ponaša malo...hm...čudno. I to me smeta. To me žifcira i to me tjera da mu kažem pa-pa little boy.
No fenomen zvan ”muškarci su kao psi” počinje upravo onog trenutka kada muški osjete (ne znam na koji način) da više ne soliraš na potpuno čisti solerski način.
Negho da imaš nekog za izać, nekog tko ti krati dane pa makar taj netko je samo frend i kao takav će samo i ostati.
E da. Muški to nanjuše. i onda se počnu skupljati kao mačke oko vruće kaše. Jedan po jedan kapaju. Mic-mic. Šiiiiic!
I onda se počinju javljati, dolaziti, smješkat se i tražiti. Tražiti pažnju. A ti se pitaš a gdje ste do sada bili? Ah da, njuškali ste tuđa dvorišta.
Tibica ili vam ga ja sam se počela prije par mjeseci viđat s tipom. Ne svakodnevno (b(l)ože sačuvaj) pa čak ne nit svaki tjedan več kad uhvatim koju rupu u svom bizi-kalendaru.
I tako nakon izlaska - dva prvi njuškač Mali se javio sms-om ”Bok, kaj ima? Gdje si? Kaj se radi?”.
Odgovaram da sam baš vani sa tipom i da mu se javim kasnije. Novi sms- tko je on, kaj imam s njim...blablablablabla.
Poslije toga svaki dan stiže sms. Zanimljivo. Jedn vrijeme se uopće nije javljao i sad svaki put kad sam ja s tipom na telefonu ili se sms-amo ili se skypamo Mali se javlja. Kao da je nanjušio da se nešt događa.
Rekoh čista slučajnost. Ili?
Par dana nakon toga javlja se Winnie preko fejsa (da i ja sam pokleknula tom gubljenju vremena). Pita što ima i kad ćemo mi van.
Rekoh baby W. kasniš nekoliko mjeseci. Brani se da sam ga ja otperjala prošli put ali da se on ne da. Da me stvarno želi vidjeti.
Rekoh zanimljivo. Dvojica u kratkom vremenu.
Jučer nađem u mail-sandučiću pisamce od mog frenda koji se oženio. Pita kaj ima, kak sam, ispričava se kaj mi se ništ ne javlja i kaj nismo uspjeli svi zajedn popit kavu...i onako na kraju pisamca pita da li može dat broj moba kumu.
HA? Upitnik nad glavom!
Ah da, zezala sam ga za kuma. I vratio mi je za to. I tu je stalo.
I sad odjednom broj bi ”trebao” ići kumu.
Pitam ga čije je to maslo? Da li kum pita ili on namještava. Odgovor čekam.
Muški su poput psa. Kad si solo nisi interesantna. Ali čim osjete da počinješ izlazit, da si interesantna nekom ”muškom” stvorenju odmah dotrče. ne samo jedan. Njih nekoliko. Mašu repom i isplaze jezik do poda. I upucavaju se i umiljavaju do bola (ali ne onog na Braču).
I nude i brda i doline. I zvijezde na oblačnom zagrebačkom nebu. Sve samo da zadobiju tvoju pažnju. I ne miču se. Sve dok neku drugu žrtvu ne najuše. A onda veselo otrče dalje.
A ti se do tada pitaš-pa gdje ste bili do sada, mamicu vam vašu?!?!?!?!?!?
Gdje ste bili kada mi je trebala pratnja na nešto? Ha?
To je tako. Ili vas ne okružuje nitko ili su svi tu tako da ne možete nit disati.
Ma muški su stvarno poput psa.
Kad dosade samo uzmite štap i bacite ga dalje. Sigurno će trčeći za štapon nanjušiti neki drugi trag.
Ma oni su u tome jako uspješni.
p.s. nek se muški ne vrijeđaju-ja jako volim pse :)
Post je objavljen 10.07.2009. u 13:31 sati.