Igrao sam se izgubljenog pjesnika
da napišem nešto po čemu će me se pamtiti
izgubljen među tankim riječima,
spaljenog lica.
Zašto ih ne vidim
u gradu velikih tijela.
Kolnik smrti i užarenog kamenja.
Trebam li se ozljeđivati
da osjetim bol,
dizati otrovna kamenja.
Zadani su taktovi po kojima hodam.
Progutat ću pljuvačku,
neću ništa reći.
Igram se i dalje u pješčaniku snova.
Snovi me oblikuju.
Nikad nisam stvarno bio tu,
nikad nisam završio igru,
nikad nisam pisao,
samo sanjao.
Post je objavljen 10.07.2009. u 12:46 sati.