Balsa Brkovic pricao mi je da su dva brata,bivsi tjelohranitelji njegovog oca,
jedne noci pripiti automobilom udarili u zid,negdje na putu ka podgorickom Starom aerodromu.Kada su se,ugruvani i krvavi,izvukli iz automobila da procijene stetu,vidjeli su da su za zid zakucali babu u crnini.Mrtva baba je u ruci drzala hamburger.Bila je to njena Posljednja vecera,prije nego ju je prepolovio audi koji je brzinom od 120 km/h sletio sa puta i prikovao je za zid.
Babini rodjaci tuzili su momke i ovi su zavrsili u istraznom zatvoru.Ubrzo je,medjutim,utvrdjeno da ima prostora za pregovore sa babinom rodbinom.
Koja,uostalom,nije bila ozaloscena,jer im je babinom smrcu u nasljedstvo ostavljen stan u centru Podgorice.Stoga je otac brace,baboubica,pozvao strica iz Niksica,da zajedno posjete babinu rodbinu.Po starom dobrom obicaju,domacin je otvorio bocu loze.Nakon te,otvorena je jos jedna boca.U medjuvremenu je serviran rucak,a dvije porodice su se,pravo govoreci,
prilicno zblizile.Vec su se oslovljavali sa"kume".Atmosfera je bila pogodna da se pokrenu ozbiljni pregovori."Nego kume",diplomatski je poceo stric iz Niksica,"kazi ti meni koliko mi vama da platimo,da vi odustanete od tuzbe te da one nesretne momke micemo iz zatvora,jer zalosno je da mladost tamo trune"."Deset hiljada maraka",rekao je domacin."A nemoj kume",skocio je stric iz Niksica,"nijesu ubili cetu,no babu!Nego da mi vama sad ostavimo ovih pet hiljada,pa da one momke vadimo iz zatvora."
NA TAJ NACIN STVAR BI RIJESENA.
Post je objavljen 10.07.2009. u 02:15 sati.