Jutro... Dan prvi. Hoću li danas prihvatiti svaki trenutak egzistencije poput sjajne zvijezde na nebu koja me vodi na putu u budućnost. Hoću li u sadašnjosti zaboraviti prošlost koja me nosila do ove točke? A opet se nalazim tamo gdje vječnost dodiruje vrijeme.
Podne...Dan prvi. Da, sada sam već shvatio. Bijeg je nemoguć. Ja sam ja i samo takav kakav jesam živim svoju odgovornost prema Bogu i svijetu. Jer upravo ja izgrađujem ovaj svijet, upravo ja svjedočim. Koje je moje svjedočanstvo?
Večer... Dan prvi. Smiraj vremena, zatišje. Ponekad se čuje pjev ptica iz daljine. Susret stvorenja i Stvoritelja. Trenutak milosti koji vodi u novi život. Trenutak iščekivanja novog jutra. Poziv na mir i svako dobro prema svim stvorenjima. Postajem baštinik Križa...
Post je objavljen 09.07.2009. u 11:22 sati.