Marketing
Nikada nije vidjela drvo trešnje
Potreban je samo trenutak da se osjetimo nezadovoljnima.Shvatimo da ne radimo ili nemamo ono što želimo i uhvati nas tjeskoba velikih promjera koju na kraju iskaljujemo na našim uspješno stečenim rezultatima jer oni više nisu važni,nego je SADA važno da dođemo do onoga ne stečenog,što nas još privlači i tepa nam da posegnemo za tim svim silama.Kako lutamo kroz život tako i nailazimo na nove prilike i sežemo za njima ne razmišljajući uvijek o posljedicama onoga za čime žudimo i ne razmišljajući o rizicima i onome što zapravo možemo izgubiti kada nešto novo dobijemo(uspijemo).Tek kada to imamo u našem dosegu i lagane vatrice nestane,onda se nevoljko suočavamo sa posljedicama s kojima se ne bismo suočili da možemo pobjeći,ali posljedice nas kad-tad susretnu i onda stojimo pred njima razapeti kao na križu i čekamo udarce.Ljudska priroda u svakom slučaju može imati drugo ime-Neumjerena priroda.S razlogom postoje stvari koje nisu u našem dosegu i uvijek postoji mogućnost da ćemo ih jednoga dana preuzeti. Kada bi sve stvari bile u našem dosegu,ljudskom rodu bi postalo dosadno jer ne bi imali za čime žuditi,pa ipak želje za nečime su one koje pokreću svijet.Od novca i predmeta koji ispunjavaju našu praznu svakodnevnicu sve do hrane kako bi preživjeli ili pažnje koju nikada nismo dobivali u onoj mjeri u kojoj bi ju svaki čovjek trebao dobivati.Naše želje se projiciraju u našim mislima i putuju svijetom tražeći same sebe kako bi bar u snovima zadovoljile naša tjeskobna bića i kako bi nam bar u snovima ukazale na nešto lijepo.Umirući od gladi ili samo od dosade,svi smo mi bića koja žude za nečime i isto kao što je krivo nazvati jednu gladnu osobu sebičnom jer žudi za gozbom kako bi uskratila svoje muke,jednako je tako krivo nazvati sebičnom jednu tinejdžericu koja žudi za najnovijim mobitelom koji je izašao na tržište.Ljudi su odrasli u različitoj okolini,a svi smo mi stvoreni da se orijentiramo na sebe i svoje želje(i na tuđe nakon naših ako to želimo).Ne možemo znati bi li jedna razmažena balavica u susretu sa gladnim siromahom bar na trenutak zaboravila na svoj mobitel i pomislila na želju jednog siromaha.Želju za kruhom.I ne možemo znati bi li njezina pomisao na tuđu želju imala utjecaja na naš svijet,bi li ona tom svojom pomisli koja je u jednoj stotinki izletjela iz njezinih najdubljih misli odlutala u svijet i nadopunila se na želju koju gladni siromah već duže vrijeme odašilje,na kraju krajeva,bi li njezina mala pomisao potpomogla da se ta želja ostvari (poremetivši ujedno ravnotežu dimenzije ali to sad nije bitno XD)ili ako ništa drugo bar priuštila siromahu da te noći ima jedan od najljepših snova u svom životu.
Na kraju,svi ljudi su sebični u nekoj mjeri.Ljudi koji zaslužuju pohvalu su oni koji su svjesni svoje sebičnosti i znaju je kontrolirati bar do te mjere da ne unište sve što su dosada stekli samo kako bi došli do nečega novog (u mnogim slučajevima ne potrebno po život nego samo po zadovoljstvo).Što se mene tiče,sve stvari koje su nužne za preživljavanje bi trebale biti besplatne 
.Ali u tom slučaju svijet bi se prevrnuo naopačke,a politika i veliki tajkuni nikada ne bi dopustili da se to dogodi.Kada bi samo drvo trešnje bilo dostupno svima…..
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Post je objavljen 09.07.2009. u 11:02 sati.