Tek sto se spustismo na magistralu pored Titograda,nas autobus izgubi kolonu!Ni vozac,ni pratilac,mladi vojnik JNA,sa automatom,a ni mi-ne znamo kuda cemo dalje.Niko ne zna ni da nam kaze u kom pravcu treba da idemo.Magistralu zakrcili brojni kamioni,autobusi,topovi...iz drugih jedinica.Neka vrsta moderne verzije kolone iz"Vremena smrti".Sa svih strana odjekuju rafali,svjetleci meci paraju nebo.Jedni pominju radio-vezu,ali vezista Milos nemocno siri ruke nad trofejnom rupovkom koju je vec prilikom zaduzenja prokleo kao smrtnog neprijatelja.Vuce je na ledjima,a sa njom ne moze da uspostavi vezu ni na sto metara udaljenosti.Drugi psuju nesposobnu komandu,treci tvrde da je sve ovo ludnica,a mi zavedene zrtve.Ipak dogovorismo se da idemo do Danilovgrada,pa cemo valjda stici nase ili oni nas.
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 09.07.2009. u 00:29 sati.