Ne obraćamo pažnju na stvari oko nas.Stvari koje bi nam trebale biti važnije od onih koje se nalaze miljama daleko i zanimljive su samo zbog daljine koju ne možemo prevagnuti u jednom trenu.Stvari na koje ne obraćamo pažnju,a kad bi barem na sekundu primijetili te stvari svijet bi se promijenio u našim očima u istom onom trenutku u kojem smo htjeli prevagnuti milje da dođemo do nečega toliko ne vrijednog i ne zanimljivog,da budi veliki osjećaj razočaranja u trenutku kada se nađe u našim rukama.Kada legnemo na plažu,umjesto da stavimo sunčane naočale ili novine preko glave(te zaspimo s nadom da ćemo se probuditi crni kao mrlja od kave na bijelom stolnjaku),poslušamo na trenutak cvrkut ptica,valove koji u trenutku udara u stijenu lagano pošpricaju usputne prolaznike,šum vjetra koji prolazi kroz grane i skupine ljudi kojima se trnci na tijelu odmah pojave od hladnoće vjetra na mokroj koži.Da u našem umu jednostavno na trenutak isključimo ljudske glasove i poslušamo prirodu kako nam pjeva o životu i njegovim tajnama.Nakon tog doživljaja,jedna mala tenisica u kutu naše sobe koja već dugo nije osjetila naše noge bi nam izgledala drugačije.I kada odlazite kući nakon napornog dana na plaži u kojem ste uživali s ljudima koje poznajete (ili ne poznajete),stanite i pogledajte tuđe vrtove pune cvijeća koje se njiše na vjetru i izgleda kao da mu usput pomaže u komponiranju muzike,te ne dozvolite da se taj miris cvijeća izgubi samo jer ste jako zaposleni razmišljanjem o večernjem izlasku s ljudima koje poznajete (ili ne poznajete,ili ćete ih tek upoznati),ne dozvolite da i ruže izgube svoj miris…..
Post je objavljen 08.07.2009. u 16:34 sati.