Pregled posta

SANADER KAO ISUS KRIST A HEBRANG KAO APOSTOL?

Dr. Ivo Sanader (HDZ)



Grunf hrvatske politike, dr. Andrija Hebrang (HDZ)

U ovome postu osvrnuti ću se još jednom na bivšega premijera Sanadera i njegovu ostavku i reakcija na nju, kao i na neslužbenog predsjedničkog kandidata HDZ-a, Andriju Hebranga, i sukob s njegovim kritičarem Miljenkom Jergovićem.

Sjećam se kako je za vrijeme vladavine Račanove koalicije jedan simpatizer Tuđmanova HDZ-a, kojega se dovodilo u vezu s Udbom, a u javnosti tretiralo kao „desničara“, predložio da se zagrebački trg, nazvan po evanđelistu Marku, preimenuje u Trg dr. Franje Tuđmana.

Nemam saznanja je li zbog takvoga prijedloga prosvjedovala Crkva ali zato je Dobroslav Paraga (HSP 1861.) u ime zdrave pameti i dostojanstva hrvatskog naroda ovaj prijedlog nazvao nedopustivim (odgovor objavljen u Vjesniku). Istovremeno je iz redova Tuđmanova HDZ-a dolazila poruka (objavljena u Vjesniku) kako "istina razdvaja hrvatski narod, a laž spaja", te da bi radi jedinstva hrvatskog naroda trebalo pristati uz laž!? Na tome tragu i prijedlog da se Trg Svetog Marka na Gornjem gradu u Zagrebu preimenuje u Trg dr. Franje Tuđmana.

Sada prema mišljenju Vladimira Grudena, u razgovoru koji je 07.7.2009. objavljen na internetskom portalu Javno.hr predstavljen kao „najugledniji hrvatski psihijatar-psihoanalitičar“, je „Sanader kao Krist“ (članak pod naslovom: „Sanader je kao Krist, samo pametniji“).

Nema što, po nekima su neki vođe Republike Hrvatske nadmašili i evanđelista Marka i samoga Bogo-čovjeka Isusa Krista, ali oni neki koji tako pričaju, ne samo da su umišljeni (i narcisoidni), nego ne shvaćaju trenutak u kojemu žive niti položaj u kojemu se nalaze zajedno s Republikom Hrvatskom i njenim političkim narodom, i sigurno je da time ne zastupaju niti štite hrvatske nacionalne interese nego štete ugledu Republike Hrvatske u svijetu, i kod kuće izazivaju nelagodu i strah.

„SANADER JE KAO KRIST, SAMO PAMETNIJI“

Vladimir Gruden kaže u spomenutom razgovoru da „dekadentna Europa neće htjeti priznati“ da je Sanader u pravu što je njegova ostavka upućena Bruxellesu kao opomena za „neprincipijelno i neeuropsko ponašanje“ EU prema Hrvatskoj tijekom pregovora o pristupanju u punopravno članstvo Europske unije, jer da je „Europa egoistično destruktivna“.

Gubitak suvereniteta pristupom u Europsku uniju!

Slažem se s karakterizacijom Europske unije koju je ovaj psihijatar-psihoanalitičar naveo, jer u vrijeme velikosrpske agresije pa sve do danas je Europska unija /tada Europska zajednica/ tretirala velikosrpsku agresiju kao „građanski rat“, i britanska i francuska vlada otvoreno su stale na stranu agresora i Miloševićeva komunističkog velikosrpskog režima. Međutim, ako je tome tako, zašto naša vlada i Crkva preporučuju da Hrvatska uđe u Europsku uniju, u tu „dekadentnu i egoistično destruktivnu“ umjetnu tvorevinu i nadnacionalnu profit- i materijalističku besdušnu zajednicu? Zašto nas naša vlada, Hrvatski sabor i Crkva guraju u EU kada se zna da time Hrvatska gubi suverenitet na najvećem području svojega zakonodavstva i samostalno vođenje vlade, ili drugim riječima, hrvatski narod gubi ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju svoj krvljom stečeni suverenitet i nezavisnost.

Gospodin Gruden nas uvjerava da je „Sanader doista kao Krist, samo što je pametniji...“ O zemljo, otvori se! Bože, vrati ovom narodu pamet i prosvijetli ga, i oslobodi Hrvate od ovakvih pametnjakovića!

Kada je časnik američke vojske, i voditelj projekta ispitivanja javnoga mišljenja njemačkog naroda o Hitleru i ratnome porazu, Saul Padover, pitao 1944. biskupa u gradu Aachenu, koji je bio prvi veliki grad (100 tisuća staovnika) koji je pao u ruke Američke vojske, nakon što je u listopadu te godine probijena obrambena linija „Sigfried“, kada je, dakle, dotični američki časnik pitao biskupa zašto se za vrijeme Hitlerova režima držao rezervirano, zašto nije prosvjedovao protiv diktature i kao pastir crkve se za svoje stado i žrtvovao, odgovorio je:

- Zar ne znate kako je prošao Isus Krist? Razapeli su ga!

Američki časnik dobio je, dakle, jedan oportunistički odgovor par excellence, jer, ako se od običnoga čovjeka ne očekuje da se suprotstavi totalitarizmu, to se od predstavnika Crkve i zastupnika istine, vjere, očekuje, i na koncu konca je bezbroj katoličkih i evangeličkih svećenika ubijeno u Hitlerovim koncentracijskim logorima, a mučenica Edith(a) Stein je simbol svih patnji Kristovih sljedbenika (kršćana) u Hitlerovoj Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu.
Isti odgovor, ili još gori, kao što je dao aachenski biskup, dao je Vladimir Gruden, uspoređujući Sanadera sa Kristom, samo što je Ivo Sanader navodno „pametniji od Krista“ jer se nije od hrvatske javnosti dao razapet; njegovu ostavku ovaj neviđeni genij psihoanalizene proglašava kukavičlukom jer da je ostao na položaju predsjednika vlade bespotrebno bi se žrtvovao dok je ovako očitao tvrdoglavim Hrvatima bukvicu da se probude iz Trnoružičina sna; naime, bivši se premijer razočarao što studenti u borbenom štrajku, seljaci u prosvjednoj traktorskoj povorci, i radnici u škverovima nisu shvatili potrebu trenutka za stezanjem remena, a ne za traženjem kruha kraj pogače. Zato će Sanaderova ostavka navodno otrijezniti naciju koja se zbog njegove ostavke našla u šoku, i tek naknadno će nacija shvatiti genijalnost Sanaderova poteza ostavke na sve položaje u partiji i državi.

Kao što sam rekao u prijašnjem osvrtu na razlog Sanaderove ostavke, ona je usmjerena prvenstveno prema Bruxellesu koji je njega, velikog „Europejca“, ostavio u sporu sa Slovenijom na cjedilu, i proglasio blokadu daljnjih pregovora oko pristupa u Uniju. Rekao sam da je Sanaderov potez ostavke, čiji je razlog naveo na tiskovnoj konferenciji od 1. srpnja“ ov.g., briljantan jer na slovenske ucjene, kojima se Europska unija na kraju priklonila, Sanader je ostavkom ucijenio Uniju, dakle, koristio se narodnom poslovicom da se klin s klinom izbija. Naime, Europskoj uniji je puno više stalo da Hrvatsku privede u svoje redove nego što bi bio interes Hrvatske da pristupi ovoj novovjekoj babilonskoj Sodomi i Gomori, jer ulaskom EU ozakonjuje kriminalnu privatizaciju u Hrvatskoj u kojoj su zapadne tvrtke za jeftin novac pokupovale sve najvrjednije, obiteljsko srebro.

Sanaderova cjelokupna politika na položaju premijera svodila se na brzo pristupanje Europskoj uniji, i zbog toga je žrtvovao i nevinog generala Antu Gotovinu i ZERP, i time okrnjio hrvatski suverenitet i pogazio dostojanstvo hrvatskog naroda, lišeći narod i vlastitih velikih prihoda od ekološko-ribolovnoga pojasa kada bi se primjenjivao na sve zemlje svijeta, jer taj prihod odgovara otprilike godišnjem iznosu tako zvane bespovratne pomoći koju EU „daruje“ zemlji-kandidatkinji za prilagodbu svoga zakonodavstva odnosno za reforme.

Iako je uoči izručenja generala Gotovine međunarodnom sudu za ratne zločine ICTY rečeno od strane EU da će to biti posljednji uvjet upućen Zagrebu iz Bruxellesa, nakon toga uslijedio je zahtjev putem ultimatuma o odustajanju primjene hrvatskog zakona o Zerpu na zemlje članice EU, zbog Italije i Slovenije, pa nakon toga ultimatum za predajom fantomskih topničkih dnevnika iz Oluje, i na koncu ucjena Ljubljane da Hrvatska odstupi Sloveniji dio svoga političkog teritorija i akvatorija.

Sanader je u posljednjih šest godina, otkad je sa svojom ušminkanom strankom HDZ, koju je vodio autoritarno i suprotno demokratskim uzusima, došao na vlast, obećao u dva navrata, u dvije predizborne kampanje, brzi ulazak u EU, prvo za 2007., i poslije za 2009. godinu, i oba obećanja su propala, te je Sanaderova koalicijska vlada i on osobno ispao kao veliki lažljivac. Zato je dao ostavku, i ucijenio Bruxelles time što je iza sebe na vlasti ostavio „desničarsku frakciju“ svoje „reformirane“ vladajuće stranke, inzistirajući da predsjednički kandidat bude kontroverzni Andrija Hebrang, a neka vrsta politkomesara u HDZ-u da opet postane Vladimir Šeks. Pri tome si je ostavio mogućnost da se u politiku vrati na mala ili velika vrata, naime, ako bi Bruxelles ukinuo političku blokadu daljnjih pregovora oko pristupanja Uniji, Hebrang bi mogao za mjesec i nešto dana objaviti da mu zdravstveno stanje nakon najavljenog obavljenog liječničkog pregleda ipak ne dopušta preuzimanje tako odgovorne dužnosti kao što je predsjednička, i Sanader postaje preko noći kandidat HDZ-a za predsjednika Republike, i opet sve ide kao po loju, t.j. svi IDEMO DALJE – u provaliju!

U provaliju idemo dalje svi, bez obzira bio Ivo Sanader na vlasti ili ne, a njegova šok-terapija za hrvatski narod, koju je odmah nakon ostavke objelodanio u razgovoru za Jutarnji list, treba služiti da se hrvatska javnost bavi njegovom ostavkom, a ne kriminalnim problemima koje je prouzročio njegov HDZ i kumovao aktualni predsjednik Republike i opozicija u Hrvatskom saboru.

Naime, da se Sanaderova koalicijska vlada iskreno borila protiv korupcije, a ne hinjeno, mogla je rasvjetljavanjem brojnih koruptivnih afera na najvišoj razini vratiti opljačkani novac u državni proračun koji je korupcijom iščezao, a u nekim slučajevima i opran. Da je njegova vlada poništila 95% privatiziranoga kapitala, za koji je Državna revizija Republike Hrvatske ustanovila da je bila kriminalna, mogla je imati jedan državni proračun u rezervi, a ne manjak od 14 milijardi kuna ili oko 2 milijarde eura u državnoj blagajni.

Velika politička korupcija, koju je RH naslijedila od propale SFR Jugoslavije, požderala je od 1990. do danas sav trud hrvatskog naroda, posloprimaca ili radničke klase, i vrijednih i inovativnih hrvatskih poduzetnika koji su postali žrtvom korupcije i tajkunizacije Hrvatske.

Za besplatno školstvo potrebno je oko 300 milijuna kuna. Prihod od ulova ribe u hrvatskom dijelu Jadrana iznosio bi isto 300 milijuna, ali ne kuna nego eura. Prema tome, za vlastite propuste Sanader optužuje narod, i zato je odlično što je ovaj veliki demagog, zvan od zapadnog tiska „spin-doktor“, otišao s vlasti jer je gradio kule u zraku i potemkinova sela. Njegova je vlada ostavila na snazi sve nepravde iz devedesetih, od privatizacije do političkih ubojstava pripadnika demokratske antikomunističke oporbe, i titoističko-komunistički i udbaški kadar u hrvatskim institucijama. Bez pitanja odnosno referenduma je Sanader priveo Hrvatsku u NATO, a NATO je Hrvatsku primio iako nije funkcionirajuća demokracija i pravna država, dakle, protivno Statutu Natopakta, i time je NATO pogazio vlastita načela, a tko gazi vlastita načela ne poštuje ni tuđa! Već godinama se bez pitanja Hrvatsku privodi u EU, i to s blagoslovom Crkve, ali saveznici Slobodana Miloševića iz doba velikosrpske agresije, koju u Bruxellesu zovu „građanskim ratom u bivoj Jugoslaviji“, žele Hrvatsku vidjeti u EU zajedno u paketu sa Srbijom, po mogućnosti u nekoj vrsti balkanske jugoslavenske konfederacije kakvu je Franjo Tuđman predlagao 1989. u programskoj deklaraciji HDZ-a, ali kakovu je odbio Slobodan Milošević, napuštajući 1991. koncept jugoslavenske federacije i prelazeći na koncept stvaranje „Velike Srbije“, za što je podršku imao od britanske vlade i tajne službe, a izvršni oeprater ove akcije bila je posrbljena jugoslavenska tajna služba 'KOS JNA'.

Vlast koja svoje postojanje temelji na lažima i lažnim predizbornim obećanjima, kao i na korupciji, naravno da neće i nemože štititi hrvatske nacionalne interese, i naravno da će Savudrijsku valu i dio hrvatskoga akvatorija predati pod suverenitet Republike Slovenije u zamjenu za ukidanje blokade. To će biti posljednji čavao koji će HDZ (ili Stjepan Mesić) zabiti u lijes Republike Hrvatske jer blokada Europske unije neće biti ukinuta sve do kapitulacije hrvatske vlade, unatoč Sanaderovoj ostavci.

Nažalost, time neće i posljednja ovca iz HDZ-ova stada shvatiti da Sanader nije pametniji od Isusa Krista Nazarećanina jer to bi shvatili samo da se Sanader žrtvovao za dobrobiti svoga naroda, ispravljajući nepravde u Hrvatskoj, umjesto da narodu i dalje preporučuje ulazak u EU.

Podsjetimo se, i Stjepan Radić, koji je prije osnivanja hrvatske seljačke stranke HPSS godine 1904. napustio svoju vjeru i priklonio se masoneriji, davši se zavrbovati od češkoga profesora i velikosrpskog apologeta Masaryka, je na samrti, nakon četničkih metaka u jugoslavenskoj skupštini 1928. iz samrtničke postelje i dalje preporučivao hrvatskom narodu (u svojoj oporuci koju je dao njemačkoj novinskoj agenciji) tamnicu naroda Jugoslaviju, zalažući se za koncept konfederalne jugoslavenske države nasuprot hrvatskom državnom pravu!

KARAMARKO I MESIĆ NA ČELU DRŽAVNOG UDARA?

U razloge Sanaderove nagle ostavke uključujem ovom prilikom i teoriju jednog novinarskog istraživača koji se poziva na vezu u hrvatskoj tajnoj službi SOA, ali to nije časni Hrvoje Appelt.

Naime, po toj teoriji je Sanader bio ucijenjen od svoga ministra Karamarka i predsjednika Republike, Mesića, i nakon Faberove smjene od strane bivšega premijera uslijedio je kontra-udar Pantovčaka, a ucjena da ide preko izvjesnog mafijačkoga klana Osmani koji je u Njemačkoj pod istragom, i da je njemačka vlada od hrvatske vlade zahtijevala smjenu Tomislava Karamarka koji je navodno povezan s klanom Osmani kojega da štiti, a da je Sanader izvršio samo polovicu zahtjeva, t.j. smijenio je Mesićeva i Karamarkova čovjeka Fabera s položaja Ravnatelja hrvatske policije (Faber je 1991. bio zapovjednik jugokomunističkog milicijskog voda koji je na maksimirskom stadionu divljački mlatio Dinamove navijače dok su divljali srpski ekstremisti iz navijačke skupine beogradske Crvene zvezde, Delije, pod vodstvom Željka Ražnjatovića - Arkana koji je poslije postao ratni zločinac). Njemačka vlada da je također zahtijevala smjenu i Sanaderovih ministara Šukera i Polančeca koji su navodno umiješani u pranje novca zajedno s jednom austrijskom bankom, i u aferu Brodosplit, i da je iza toga kriminala također navodno stajao Ivo Sanader.
Uglavnom, da je strategija državnog udara počela s ubojstvom Ivane Hodak, i da je i Ivo Sanader bio ucijenjen od mafije da će biti ubijen on ili njegova obitelj, njegove kćeri, i da je to navodno stvarni razlog Sanaderove nagle i navodno iznuđene ostavke koja ima za cilj na mjesto predsjednika vlade RH posjesti Stjepana Mesića koji bi onda hrvatsku državu dokrajčio jer već sada postoji procjena CIA da je jedna zemlja u Srednjoj i Jugoističnoj Europi postala mafijaška, u kojoj se pere novac i u kojoj vlada mafija, a to je vjerojatno, kako stvari stoje, Hrvatska.

Dopuštam, dakle, mogućnost i gore navedeni motiv Sanaderove ostavke zbog mafijaške ucjene; ostavka može imati više uzroka, i možda je jedan od uzroka tihi državni udar kojega navodno provodi predsjednik Mesić uz pomoć ministra unutarnjih poslova Karamarka, dok je drugi uzrok blokada Europske unije zbog slovenske ucjene, i možda je Sanader kao razlog svoje ostavke, za koju je rekao da ju je intimno donio prije tri mjeseca, uzeo u obzir sve ucjene i probleme s kojima je bio suočen, i zato odstupio, a indikativno je da je ostavku objavio točno onoga dana, naime, 1. srpnja 2009. kada je predsjedavanje Europskom unijom od francuske vlade preuzela švedska vlada; naime, ministar vanjskih poslova švedske vlade, Carl Bildt je otvoreni neprijatelj Republike Hrvatske koji je kao nekadašnji glasnogovornik ondašnje Europske zajednice još za vrijeme Oluje objavio ekonomske sankcije Republici Hrvatskoj kada je Europska komisija uskratila Hrvatskoj bespovratnu pomoć iz tako zvanog Phare-programa, u visini od današnjih oko 80 milijuna dolara, kao pomoć razvoju bivših gospodarski zaostalih komunističkih zemalja radi prilagodbe kapitalizmu; Europska komisija je nekoliko dana prije Sanaderove ostavke objavila da je slovensko-hrvatski spor oko granice "bilateralni spor", i time Hrvatsku ostavila u sporu sa Slovenijom na cjedilu.

HEBRANGOV I JERGOVIĆEV SALTOMORTALE



Od boljševika Tita ubijeni ratni sekretar CK KPH, antifašist Andrija Hebrang

Andrija Hebrang, kojemu kao pogonsko gorivo i politička platforma služi književnik Miljenko Jergović i njegove čudne konstrukcije o fantomskom „hrvatskom neofašizmu“ (neokomunizam je za pisca Sarajevskog Marlbora nepostojeći), u razgovoru s novinarom Tihomirom Dujmovićem, 7. srpnja ov. godine na Otvorenoj televiziji, daje hrvatskoj javnosti iskrivljenu sliku o Drugom svjetskom ratu, jer protunarodni partizanski 'NOB' je za njega OK, ali doba nakon završetka rata nije OK.

Sad ja postavljam pitanje, kako je moguće da Komunistička partija Jugoslavije vodi navodno korektan rat, i onda preko noći postane užasna, staljinistička, genocidna, protunarodna? Kako je to moguće?
Moguće je ako padamo na ratnu agitacijsku propagandu, na agitprop CK KPJ iz doba WWII. S druge strane, Miljenko Jergović, protivno zdravoj pameti, i time potvrđujući da je isti kao Andrija Hebrang, samo njegova slika i prilika na drugoj strani medalje, tvrdi u svom članku u Jutarnjem listu od 8. srpnja ov.g. da su Tito i Komunisitčka partija Jugoslavije spasile hrvatski narod od nestanka!? Nevjerojatno, znači komunistički genocid iz 1945. godine nad hrvatskim narodom, i silni ratni zločini partizana nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima od 22. lipnja 1941. do 8. svibnja 1945. spasili su hrvatski narod?

Andrija Hebrang krivo tumači politiku Franje Tuđmana, jer prvi predsjednik Republike Hrvatske, kojega se Hebrang javno odrekao pred njegovu smrt, i dao ostavku u njegovom liječničkom konziliju, a kojega se odrekao i Franjo Tuđman, proglašavajući svoga ministra obrane agentom CIA, tvrdi da je Franjo Tuđman na čelu Hrvatske bio desničar, i da je HDZ bio desnica!?

Franjo Tuđman se jako trudio da svoju neoboljševičku stranku HDZ predstavi kao politički centar, i iz petnih žila se trudio da HDZ-u priskrbi demokršćanski „pedigre“; zato je čak i osnivač hrvatske Kršćansko-demokratske stranke u Njemačkoj, g. Ante Đapić, platio u Nürnbergu glavom koju mu je sjekirom raskolila Udba, 1989. godine, jer je odbio prijedlog da svoju stranku, registrirana u Njemačkoj, utopi u HDZ; postoje čvrste indicije da je njegov polunećak, Anto Đapić, stranačke papire ubijenoga prenio u Hrvatsku kako bi se od HDZ-a stvorila demokršćanska stranka, i tako prikrio njen boljševički karakter. Kada je to, međutim propalo, Tuđmanov HDZ se bacio na uništavanje Hrvatske kršćansko-demokratske stranke od sveučilišnog profesora dr. Cesara, klevečući ga da je udbaš, dok mu se sin borio na prvoj crti kao hrvatski branitelj. HDZ je na koncu uništio i HKDS, jer je F. Tuđman htio pod svaku cijenu HDZ predstaviti u percepciji javnosti kao demokršćansku stranku, ali europska federacija demokršćanskih stranaka, sa sjedištem u Beču, odbila je Tuđmanov HDZ primiti u svoje članstvo zato što nije bila demokršćanska ni demokratska; poslije je nasljednica europskih demokrščanskih stranaka, Europska pučka stranka-Europski demokrati (EPP-ED), sa sjedištem u Bruxellesu, primila Sanaderov HDZ u pridruženo članstvo, iako ni u tome trenutku HDZ nije bio demokršćanski i demokratski nego premazana liberalističkim lakom; čak je i predsjednik „Politbiroa“ europske stranke EPP-ED, Winfried Martens (predsjedništvo EPP-ED se službeno zove Politbiro), bio školski kolega od Tuđmanova režima dotučenog profesora dr. Cesara, ali očito mito buši tamo gdje svrdlo nemože. Dr. Ivan Cesar je pred kraj svoga života (umro je 1993. od zloćudne bolesti raka) u jednome od posljednjih svojih stranačkih (pismenih) priopćenja pozvao sve demokršćane da bezrezervno podrže Paragin HSP, i poručio da - tko digne ruku na Hrvatsku stranku prava i Dobroslava Paragu neka bude vječno proklet! Demantirao je i sve Tuđmanove laži i klevete koje je šef partije i države izrekao o njemu i o Paragi.

Andrija Hebrang nije autentični branitelj Hrvatske od titoizma jer nije vjerodostojan, i kao takav treba zavesti antikomuniste, jer, bio je ministar u Tuđmanovim vladama, i potpredsjednik i ministar u Sanaderovoj vladi pa ništa nije poduzeo u rasvjetljavanju zločina komunizma, isto kao i na položaju saborskog zastupnika, nego se sada sjetio, u predizbornoj predsjedničkoj kampanji, da bi trebalo iz 1000 masovnih grobnica ekshumirati hrvatske žrtve komunizma i dostojno ih sahraniti na gradskim grobljima (kao da je to njegov prijedlog), s tim da ne barata čak ni osnovnim podatcima, naime, Dujmoviću je rekao da na maceljskoj gori još ima „30“ neekshumiranih masovnih grobnica, iako ih ima 123, sa 12 tisuća žrtava iz svibnja i lipnja 1945. godine.

Sada se javnost bavi prepucavanjem između Miljenka Jergovića i Andrije Hebranga je li Hebrang pohvalio Maksa Luburića ili ne, kao da je to bit krize u kojoj se Hrvatska nalazi, jer Hebrang nije glup da bi pohvalio jednog de facto ratnog zločinca, zapovjednika logora ustaškog režima u NDH, posebno stoga što je cijela obitelj sa strane njegove majke stradala u logoru u Jasenovcu zbog njena židovskog porijekla, ali u boljševičkoj agitacijskoj propagandi i časna sestra Majka Tereza može postati okorjeli zločinac jer titoisti ne dopuštaju nikakvu polemiku i pluralizam kad je u pitanju hrvatska povijest u 20. stoljeću, tako da je nedopušteno, kao što je Hebrang dopustio mogućnost, da je Maks Luburić „mislio da se bori za hrvatske interese“. Pa i ja tvrdim da HDZ misli da se bori za hrvatske interese, ali jedno je misliti, a drugo je istinski se boriti beskompromisno za hrvatske interese! I Franjo Tuđman je mislio da se borio za hrvatske interese, a je li se istinski borio ili je samo mislio i bio uvjeren da se borio je druga stvar, isto kao što Miljenko Jergović misli da se KPJ borila za hrvatske interese, i da je Tito zastupao hrvatske interese. Jedno je misliti i vjerovati, a drugo su dokazane činjenice!

Dakle, glas za mogućeg predsjedničkog kandidata i „desničara“ Andriju Hebranga je unaprijed izgubljeni glas, a Miljenko Jergović je bolji književnik sa svojim izvrsnim proznim djelom Sarajevski Marlboro, koje po kvaliteti podsjeća na djela nobelovca Thomasa Manna, nego što je politički i povijesni analitičar jer kao komentator političke scene je katastrofalan, i k tome sam sebi skače u usta jer jednom prilikom kaže da su Mesićeve opservacije o bleiburškim žrtvama uvredljive za žrtve, a drugi puta kaže da je komunistička partija spasila hrvatski narod; možemo si mislit, preko Hude Jame je prevela Hrvate na antifašističku stranku; moglo bi se reći, operacija uspjela, pacijent mrtav!

CBK

Post je objavljen 08.07.2009. u 14:33 sati.