1. Žena je sposobna prozvesti život; muškarac to nije. U tom smislu on je inferioran, i ta je inferiornost odigrala ogromnu ulogu u dominaciji muškaraca nad ženama. Kompleks inferiornosti djeluje na takav način; pretvara se da je superioran - da bi prevario sebe i da bi prevario čitav svijet. Stoga je muškarac kroz povijest uništavao ženinu genijalnost, talente, sposobnosti, da bi dokazao sebe superiornim - samome sebi i svijetu.
2. Žena je sposobnija voljeti nego muškarac. Muškarčeva ljubav je više-manje fizička potreba; ženina ljubav to nije. Ona je nešto veće i uzvišenije, ona je duhovno iskustvo. Zbog toga je žena monogamna, a muškarac je poligaman. Muškarac bi htio imati sve žene na svijetu, i opet nebi bio zadovoljan. Njegovo nezadovoljstvo je beskonačno.
Žena može biti zadovoljna s jednom ljubavlju, potpuno ispunjena, jer ona ne gleda tijelo muškarca, ona gleda njegove unutarnje kvalitete. Ona se ne zaljubljuje u muškarca koji ima lijepo mišićavo tijelo, ona se zaljubljuje u muškarca koji ima karizmu - nešto što se ne može definirati ali je neizmjerno privlačno - koji ima tajnu koju treba istražiti.
3. Muškarac je vrlo slab kad se radi o seksualnosti; on može imati samo jedan orgazam. Žena je neizmjerno nadmoćnija; ona može imati mnogostruke orgazme. I to je jedna od najproblematičnijih stvari. Muškarčev orgazam je lokalan, ograničen na njegove genitalije. Ženin orgazam je sveobuhvatan, nije ograničen na genitalije. Čitavo njeno tijelo je seksualno, i ona može imati prekrasno orgazmičko iskustvo koje je tisućama puta veće, dublje obogaćujuće i iscjeljujuće nego što to muškarac može imati.
"Knjiga o ženi";(Osho)
Post je objavljen 08.07.2009. u 01:21 sati.