Zbog čega zapravo čovjek toliko žudi zaviriti u svoju budućnosti? Zašto čita horoskope ili traži savjete vidovnjaka, hiromanta, majstora tarota, astrologa, i drugih koji, navodno, znaju prodrijeti u taj tajnoviti prostor u kojem je sve već zapisano i tamo iščitati tijek nečije sudbine? Stvarno, zbog čega bi čovjek želio otvoriti prozor u ono što ga čeka. Zar da pokvari lijepa iznenađenja, ako su ona ta koja ga čekaju? Ili naprotiv, da pati i unaprijed brine zbog nevolja koje bi ga, navodno, trebale zadesiti? Pa ipak, iskušenje je za mnoge preveliko!
Tako sam se i sama jednom prigodom uputila karizmatičnoj osječkoj astrologinji-vidovnjakinji zavidne reputacije. Samo zato da utažim glad svoje znatiželje. A možda i zato da se napokon sama uvjerim u vjerodostojnost ili, naprotiv, šarlatanstvo tih samozvanih prognozera budućnosti.
No, dogodilo se da me dotična, tajnovita gospođa u potpunosti razoružala. Najprije su me bez daha ostavili njezini detaljni opisi mog djetinjstva, doma, obitelji i sredine u kojoj sam odrastala. Potom me vrlo detaljno opisala kao osobu, moj karakter, temperament, interese, ljude koji me okružuju, moju sadašnju obitelj... Nakon toga je uslijedili su prilično konkretni opisi situacija u kojima bi se mogla zadesiti tijekom razdoblja od sljedećih deset godina. A kako je tih deset godina u međuvremenu i prošlo, mogu vam iskreno, i bez ikave potrebe da cijeli događaj misitificiram, reći - žena je doista uspjela zaviriti u moje sutra i odande izvući fragmente događaja, slika, i situacija od kojih je stvorila priču o životu kakav bi mogao biti. Jer u jednom trenutku je istaknula kako astrologija nije fatalistička para-znanost, nego vrijedan alat za dešifriranje potencijala, mogućnosti i predispozicija da se nešto dogodi. Ali i to da krajnji ishodi uvijek ovise o volji pojedinca. U tom kontekstu postaje još zanimljivija činjenica da mi je, primjerice, prorekla putovanja u egzotične države i da sam nekoliko godina kasnije doista dobila prigodu otputovati u Južnu Koreju i Grčku, ali sam od oba putovanja odustala. Putovanja su mi, dakle, bila zapisana u zvijezdama, ali očigledno ne i u mom srcu.
Pričala mi je i o mojem prošlom životu visoke svećenice u jednom južnoameričkom plemenu i sve bi to ostala samo jedna čudna, gotovo fantastična priča, da 5-6 godina kasnije nisam odsanjala jednu cijelu njezinu epizodu. U kojoj sam ja ta dugokosa, mlada svećenica i u kojoj radim i govorim ono o čemu ništa ne znam. Svi detalji tog sna bili su tako živi, autentični i dojmljivi da ih i dan-danas mogu lagano prizvati u sjećanje.
Naposljetku me zamolila da joj pružim dlan. To je navodno činila samo rijetkima. I neka sada ostane moja i njezina tajna, ta priča koju je odijelila samnom slijedeći samo linije i crtice mojeg lijevog dlana.
I što još na kraju reći? Razdoblje o kojem je pričala obistinilo se većim dijelom pa čak i u okolnostima o kojima tada nisam mogla ništa znati. Moć sugestije? Teško. Većina najavljenih događaja potonula je u zaborav do trenutka kad bi se obistinila.
I tako su se prvobitna skeptičnost i oprez s vremenom transformirali u fasciniranost tom skromnom, izrazito elokventnom i obrazovanom osobom. I prerasli u jedno od najneobičnijih iskustava koje sam do sada imala.
Zbog toga sadašnjost još više cijenim. Možda zato što sam još sigurnija da se u njoj krije zametak svih budućih događaja, iskustava, i situacija u kojima ćemo se naći. Ali možda i zato što je u zametku skrivena tajna; obratimo li pozornost na njega, učinimo li najbolje što možemo, moći ćemo poboljšati svoju budućnost. Zanemarimo li svoje talente, potencijale, i snagu, zametak se možda nikada neće razviti u cvijet naših ostvarenja.
Vjerujem da je budućnost sada. Ona počiva u našim sadašnjim odlukama i odabirima, a ne u dalekim zvijezdama i tajnovitim silama koje izdaleka vuku konce naših sudbina. I možda je velika ironija da sam u to još uvjerenija nakon svog susreta s ovom izvanredno zanimljivom ženom koja umjesto nas pokušava otvoriti "prozore u budućnost".
Post je objavljen 07.07.2009. u 22:43 sati.