Lutajuci bespucima i prostranstvima,
nestajuci iza zidina vlastite sutnje i skrivanja,
stvaram ovu pricu za tebe.
Okrecuci se za nekim trenucima koje sam propustio.
Zauvijek? - pitala bi
Pa sta neka idu, nek se nose, kad su bez tebe... - dodao bih.
Ne zalim i necu, sad sam vec veliki i znam da zivot nije i nikad nece biti fer,
jer na kraju krajeva to mu i nije smisao, zar ne?
Uzivati cu u svakom nadolazecem danu,
ma kako cudno (ne)vrijeme se provlacilo kroz taj dan
Uzivati cu u svakoj obvezi koja me naocigled razdrazuje,
jer svaki trenutak koji mi okupira misli...
...ucini da vrijeme brze prodje.
A to samo znaci, da ce trenutak,
kad cu opet da te imam, brze da dodje...
Eh, Mon Chéri.... jos kako falis!
V.
Post je objavljen 07.07.2009. u 21:05 sati.