Dragi moji čitatelji-prijatelji,
jučer u gradskom parku pokraj jezera,
nakon što se nebo istresilo,
vidjeh (i snimah) ovu čaroliju bezbroj malih kapljica

te bih se u isti tren još jedne meni drage pjesme Dobriše Cesarića sjetila:
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi, pa ih njiše.
I bliješti, suncem obasjana,
čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično, malo, jadno drvo.
I sad mi se čini, da je i s našom hrabrom blogericom Ireneom Beuk sumarKA nekako ko s malom tom voćkom iz pjesme:
Na trenu svi bi se zanimali za njenu tešku sudbinu, poklonili joj nekoliko lijepih, ohrabrujućih riječi i obećanje da će i sami nešto poslati, a sada… rijetko, sve rijeđe stižu komentari, a i sami prilozi, kako je na svom blogu napisala… Zato Vas još jednom molim, da pomognete Ireni Beuk u njenoj teškoj borbi protiv opasnog tumora! Kako, to možete saznati u postu tu ispod ovoga …
Mnogo Vam hvala, dragi čitatelji i dobri ljudi, uz srdačne pozdrave, Vaša M.H.Švabica!
Post je objavljen 07.07.2009. u 20:38 sati.