Pregled posta

Tko Hebrangu podmeće fašizam?

IDEOLOŠKO NOVINARSTVO



Kako se iz naftalina izvlači jedan stari intervju u kojemu nema spornih detalja, tek sada, kada se treba izabrati nova Vlada u parlamentu.

Umjesto da raspravljamo o gospodarstvu, umjesto da Hrvatska danas bude ujedinjena u jednom cilju, kako bi se pronašao izlaz iz nezapamćene krize koja potresa cijeli svijet, a koja nažalost nije zaobišla ni Hrvatsku, brojni politikanti opet nas svojim dezinformacijama vraćaju šest desetljeća unatrag i to sasvim slučajno, dan uoči izbora nove hrvatske Vlade.





Ideološki novinari i novinarstvo s nakanom





Intervju potpredsjednika HDZ-a i budućeg predsjedničkog kandidata koji se dogodio prije desetak dana tek sada je izazvao reakciju u Hrvatskoj, iako u tom intervjuu nema ništa sporno, naprotiv. Većim dijelom javnost je upoznata sa činjenicom da je Andrija Hebrang, otac trenutnog HDZ-ovog potpredsjednika, bio zatočenik najozloglašenijeg ustaškog logora u Jasenovcu, isto tako je poznato tko je za vrijeme njegovog zatočeništva bio glavni zapovjednik ustaškog logora, naravno radi se o generalu Vjekoslavu Maksu Luburiću. U Hrvatskoj danas postoji konsenzus o ulozi " generala Luburića u povijesti ", tu nema spornih detalja, dok sa druge strane možemo raspravljati o njegovoj ideji pomirbe nakon rata te pogotovo kada se razišao sa poglavnikom Antom Pavelićem, dotle su stvari potpuno jasne kada je u pitanju Luburićev « doprinos « u maskaru koji se tijekom postojanja Jasenovca događao. U takvim okolnosti sreli su se komunistički dužnosnik, vojnik, istaknuti predstavnik Komuinstičke partije, Andrija Hebrang i jedan od najviših predstavnika ustaškog režima, Vjekoslav Luburić, njihov odnos u datim okolnostima povijesno se različito valorizira, no uvriježeno je stajalište kako se između spomenutog dvojca razvilo " vojničko poštovanje " , međutim, to ne znači kako su njih dvojica bili na istim pozicijama, naprotiv, iako im je sudbina nakon Drugog svjetskog rata bila ista, Hebrang i Luburić postali su žrtve komunističkog terora. Nekoć istaknuti antifašistički borac i jedan od najbližih Titovih suradnika likvidiran je u nepoznatim okolnosti tijekom zatočeništva u beogradskom kazamatu, Maks Luburić ubijen je bez suda i bez mogućnosti da javnosti uvidi sve činjenice koje su se događale za života ovog ozloglašenog časnika, likvidiran na jedini mogući način koji je UDBA poznavala, prijevarom, nemilosrdno i učinkovito.





Stoga ne postoji ništa sporno u riječima budućeg predsjedničkog kandidata, Andrije Hebranga juniora, on je samo konstatirao ono što je javnosti poznato već dvadesetak godina a što je planski skrivano u vremenima komunističke diktature. " Zločinac Vjekoslav Luburić borio se za svoju viziju Hrvatske, iako su te metode bile pogrešne " , ovo je suština Hebrangovog intervjua, nakon kojeg ne možemo ništa drugo konstatirati, osim da se radi o čistoj manipulaciji, svjesnom podmetanju pojedinih « piskarala « kako bi se unio dodatni razdor u hrvatskom društvu te na valu senzacionalizma se profitiralo na krajnje amoralan, lažan, beskrupulozan način. Što je sporno u Hebrangovim riječima? Je li možda sporno da je Luburić bio zločinac ili to da su mu metode bile pogrešne? Drugim riječima pojedinci su iz jedne sasvim precizne rečenice izvukli kontekst kakav njima odgovora što samo svjedoči o novinarstvu s nakanom ili " ideološkom novinarstvu ".





"VJEKOSLAV LUBURIĆ BORIO SE ZA HRVATSKU ", kada ovako posložimo riječi dobijemo sasvim drugačiji smisao, problem za « ideološke novinare « nastaje u trenutku ako ih se suoči sa činjenicama, odnosno sa stvarnim riječima profesora Hebranga, međutim, ne treba imati iluzije, novinari koji su ovu « vijest « lansirali u javnost, deset dana nakon što se intervju dogodio ( !!? ) dobro su upoznati sa stvarnim govorom budućeg predsjedničkog kandidata, njihov cilj ionako nije bio informirati javnost, nego podmetnuti « sirovu kost «, kako javnosti, tako i samom Hebrangu, odnosno HDZ-u. Kao i mnogo puta do sada i ovo je bio pucanj u prazno, novinarstvo s nakanom, medijska prostitucija nikada nije donijela plodove, dugoročno gledajući ovakve akrobacije osuđene su na totalni debakl.





Obersnel se poklonio neofašistima





Tko zapravo podmeće Hebrangu, čuli smo iz usta oporbenih političara, Vesna Pusić ( HNS ), Nenad Stazić ( SDP ), te mnogi drugi, više ili manje irelevantni jastrebovi hrvatske političke scene. Prisjetimo se samo rasističkog govora na hrvatskoj televiziji ( NU2 Aleksandra Stankovića ) predsjednika stranke popularno nazvane u Hrvatskoj, « ON I ONA «, Radimira Čačića, « Hrvatska treba kršćansku radnu snagu «, radi se o čovjeku koji je eklatantni primjer osobe ogrezle u sukobu interesa čije firme posluju na " granici kriminala ", a koji se dobro bogatio tijekom Račanovog režima poslujući sa državom , odnosno kao ministar, sam sa sobom.





Što reći o slijednici komunističke partije, što reći o SDP-u? Sjetimo se nedavne sramotne egzibicije gradonačelnika Rijeke, Vojka Obersnela ( tvorac znamenite rečenice koju je uputio jednom svom poslušniku: « Što hoćeš više, sve si dobio…, glave ćeš me stajati « ), i njegovog sastanka sa profašističkim gradonačelnikom Rima, Gianniom Alemannom (Inače, Gianni Alemanno je nekadašnji član Fronte della Gioventů, omladinske organizacije neofašističke stranke MSI. Bio je nekoliko puta uhićivan, bio je predsjednik spomenute neofašističke omladinske organizacije.) Podsjetimo se za trenutak političke platforme rimskog gradonačelnika, ukratko, radi se o « Italiji do Splita «, sjetimo se u koliko navrata se Gianni Alemanno slikao ispod Musolinijevih fotografija, a izvorni tvorac fašizma te čovjek koji je taj isti fašizam brutalno proveo u djelo, upravo je talijanski diktator, Benito Musolini.





Kako je moguće da stranci, koja se deklarativno hvali svojom antifašističkom prošlošću, ne smeta talijanski Duce? Ili se kao i uvijek do sada radi o dvostrukim mjerilima, kakva su toliko puta pokazala na sjeveru hrvatskog Jadrana, fašisti nisu fašisti ili su malo manje fašisti, koliko god izvorni bili, ukoliko donose novac, proviziju, ukoliko donose profit. Na poklonstvo rimskom neofašisti uz Obersnela otišao je i Kajinov stranački drug, župan istarski, Ivan Jakovčić, te zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić. Nakon što je za sada propao Thompsonov koncert u pulskoj Areni, za očekivati je kvartet antifašista na pulskoj pozornici ( Alemanno, Jakovčić, Obersnel, Bandić ), koji bi sigurno priredili spektakl u vrućim, ljetnim noćima. O kakvom se antifašizmu radi i tko uistinu promovira izvorni fašizam u Hrvatskoj nije teško prepoznati, građani su nerijetko inteligentniji od većine hrvatskih političara, pogotovo od jeftinih politikanata kakvih podjednako ima na svim stranama hrvatske političke scene.





Ponovimo još jednom riječi potpredsjednika HDZ-a i budućeg, vrlo izglednog, predsjedničkog kandidata: " Zločinac Vjekoslav Luburić borio se za svoju viziju Hrvatske, iako su te metode bile pogrešne ".










Post je objavljen 06.07.2009. u 15:37 sati.