Marketing
teška srca priznajem da još te volim.
Freckles puno mi znači što si me zamolila da otvorim blog:))
Preko glave je navukao plavu majcu i ponovno mu je nosnice ispunio njen miris.Stegnulo ga je u grlu i tiho je opsovao i izašao iz sobe.Bum!Ponovno ona!Pitao se zašto je mama pored njene slike stavila svijeću,nikada je nije voljela.Zvonio je telefon,ponovno ona...zašto sve podsjeća na nju?!Kao da svijet ne želi dalje bez njenog osmijeha,bez njenih suza,bez njenog pjevnog glasića.Ponovno mu je misli ispunila njena crna kosa i usne na kojima je bio taj kričavi crveni ruž kojeg je obožavao.Iako su mu poslije ljubljenja sa njom ostajale mrlje na licu,no nije ga bilo briga.Sada bi dao sve za samo još jednu mrlju...slabašno se nasmješio i rukom prošao po licu,začudio se koliko mu je brada narasla.Nije doručkovao,izašao je iz kuće i krenuo niz ulicu.Nije nikoga pozdravljao,no nitko ni njega.Odjednom mu je uši ispunio vrisak.Okrenuo se oko sebe,no nije vidio nikoga.Bio je to njen zadnji vrisak,vrisak koji ju je odnio dalje od njega.Vrisak koji je nikada nije vratio.Još uvijek mu je parao uši i razdirao srce.I tek je tada shvatio da te nedjelje nije umrla samo njegova Devonne,umrli su oboje.
And you never say what you mean
But I start to go insane
Every time that you look at me
Post je objavljen 06.07.2009. u 15:35 sati.