Nakon povoljnog rezultata koji su naši nogometaši donijeli iz Armenije ekipa je bila dosta zagrijana. Ali, nažalost, većina ih je Banants prekrižila prije nego što je se uzvratna utakmica na Pecari odigrala i misli su već bile okrenute prema Grazu, nažalost slično su razmišljali i igrači koji su taktički čuvali 0:0 da bi na kraju primili gol što je moglo dovesti i do goreg epiloga, ali na kraju možemo biti zadovoljni.
Da krenem ispočetka...
Ekipa se od poslijepodnevnih sati počela skupljati u klubu navijača. Ispijanje pive, zajebancija, pridružuju nam se i momci iz Kiseljaka, pjeva se čitavo vrijeme, atmosfera je na nivou.
Ulazimo na tribinu, pjesma počinje od prve minute kao i uvijek, ali nažalost, brojka na istoku nije kao što smo očekivali, jer, kako sam već spomenuo, neki su već prekrižili Banants prije nego što je se odigralo 90 minuta na Pecari.
Al' unatoč svemu mi pjevamo iz sveg glasa, u pojedinim trenucima grmi. Redaju se pjesme, euforija na "Samo jedno ime Široki".
U drugom poluvremenu dižemo 12 barjaka s kojima se maše čitavo vrijeme, što doprinosi ljepšem izgledu tribine.
To bi bilo to što se navijačkog dijela tiče, naši primaju gol u 87.minuti, ali bez obzira na negativan rezultat prolazimo dalje i idemo na Sturm.
Slijedi show...
Post je objavljen 06.07.2009. u 15:15 sati.