- Vauuuu...- vlakom se razlijegao žamor uzbuđenih prvašića, što je probudilo moje suputnike.
- Ma što se sad oni deru? – zijevnuo je Starz.
- Stigli smo. – nasmiješila se May.
Kroz prozor se jasno vidjelo ono što je oduševilo prvaše.
Veliki sivi dvorac, meni i ostalima poznatiji kao Little Blossom, ponosno se uzdizao. Stvarno, bio je veličanstven.
Dora se protegnula i ustala.
- No, hajmo! Stvari se neće ponijeti same!- nešto tišim glasom je dodala,- Iako, vjerujem da Chanell očekuje privatnog nosača.
Zahihotala sam se, popraćena zbunjenim pogledima Starza i Chanell.
Svjež zrak opalio nas je u lica kad smo izašli iz vlaka.
- Lijepo je biti kod kuće. – nacerio se Starz.
Na vratima dvorca dočekao nas je čuvar Frank.
- Ajmo djeco, željni znanja, ulazite!- široko se osmjehnuo otkrivši svoj pomalo zastrašujući zlatni zub.
Dorothy se samo nasmijala prvašićima koji su ga gledali razrogačenih očiju.
Dvorac se i nije previše promijenio od prošle godine. Veliki hodnik kod stubišta, inače popularno nalazište preko odmora, izmamio mi je osmijeh na lice, kao i ulazak u Veliku Dvoranu, gdje nas je ravnateljica Grunther trebala prozvati.
- Vauuuu...- prvašići su opet počeli s divljenjem.
- No dobro, što je njima? Mi nismo bili ovakvi na prvoj godini. – reče vidno iznervirani Starz.
- Daj, Starz. Mali su...a i priznaj, Velika Dvorana je stvarno prekrasna. – potapšala sam ga po ramenu.
Velika Dvorana se cijela sjajila od svjetlucavih lampica koje su bile postavljene posvuda. Uvijek je tako za neke važne dane.
U Velikoj Dvorani nalazi se 8 stolova, svaki stol za jednu godinu. Ne mogu vjerovati da smo već na šestom stolu.
Kad smo svi ušli u Dvoranu, Frank je s treskom zatvorio ogromna vrata što su vodila u hodnik, što je bio znak da sjednemo na svoja mjesta.
Sjela sam između Dorothy i May, smještajući Doru što dalje od Chanell.
Na stolovima je već bio pribor za jelo, a hrana se samo čekala, nakon ravnateljičina govora.
Ravnateljica je zazveckala žličicom po svojoj čaši, na što se i zadnji žamor ugasio. Profesori oko nje gledali su nas s nekim odobravanjem.
- Dakle, dragi moji učenici! – započela je.
Nisam baš sigurna koliko je ona nama draga. Nije da je ona zločesta ili zla ili tako nešto, jednostavno je iritantni babac. Kad tako moram reći.
- Nadam se da se i vi veselite jednako kao i ja povratku u Little Blossom! Pred nama je još jedna godina učenja, zabave i zajedničkog druženja. Slijedi nam svečana zajednička večera, zatim ću vas prozvati, a onda možete u svoje sobe, jer će već biti vrijeme za spavanje.
Dakle, dobar tek vam želim!
Pljesnula je rukama, a kuhari su počeli dolaziti i donositi pladnjeve s raznim jelima.
- Ufff, gotov sam. – Starz se potapše po stomaku nakon jela.
- Skoro je 21:30. Sad bi trebalo početi prozivanje.- pogledala sam na sat.
Ravnateljica opet zazvecka žličicom po čaši.
- No, vrijeme je da vas sve prozovem! Kada začujete svoje ime priđite ovdje i počnite formirati kolonu. Dakle, krenimo od prvašića. Abertombe, Ethan!
Mali Ethan ustao se sa svog mjesta i dršćući potrčao prema ravnateljičinom stolu.
Isto su ponovili i ostali prvašići, a Dorothy i ja smo doslovno zijevale dok je prozivala ostale učenike.
Živnule smo kad je prozvala: - Atkins, Rhonda!
Rhonda, visoka crvenokosa cura, elegantno se ustala od našeg stola i stala u red za 6.godinu.
- Berkley, Joanna!
- Uh! Tu curu ne podnosim! – prošapće May.
Stvarno, Joanna je bila poprilično, ahm, bitchy. Zalepršala je dugom crnom kosom prolazivši pored nas.
Ravnateljica je pročitala još par ljudi, a onda je došla na: - Grey, Chanell!
Neki su se počeli došaptavati, ali ih je ravnateljica brzo prekinula: - Chanell je naša nova učenica.
Imena su prolazila, a stol se sve više praznio.
- Potkins, Dorothy Jean!
Dora se ustala i stala u red.
Odmah sam i ja ustala, jer sam znala da slijedi: - Potter, Lieselotta!
Bože, kako ta žena ima kriještav glas.
Pridružila sam se Dori i ostalima s moje godine.
- Skrable, Starz!
- Stox, May!
- Zoth, Tammy! – ona je uvijek bila zadnja od nas 20-ak iz generacije, pa smo svi, onako umorni i siti, krenuli prema spavaonicama, kad smo začuli kucanje na velikim vratima.
- Frank, otvori.- reče mu ravnateljica.
Na trenutak svi smo utihnuli, a onda je u Veliku Dvoranu zakoračio on.
Nemarno je prošao prstima kroz crnu kosu, šarmerski se osmjehnuo ravnateljici, a onda se uputio prema njenom stolu, popraćen masovnim šaputanjem.
Došao je do Gruntherice, pružio joj ruku, nešto joj rekao, ali tako tiho da ga nitko nije mogao čuti, a ona se široko nasmiješila.
- Prije nego odete, imamo još jednog novog učenika. Warin Manth.
Kakvo zanimljivo ime, pomislila sam. I zgodan je. Ipak, ima nešto umišljeno u pogledu.
Na putu prema spavaonicama sve cure su mrmljale samo o njemu.
- Lottie, draga, jesi li ti vidjela ono stvorenje? – upitala me Dorothy širom otvorenih očiju.
- Onog novog dečka? Pa, svi smo ga vidjeli.
- Ali, Lotta, jesi li ti vidjela kako je on lijep?
- Ne mislim ništa posebno o njemu. Nije on moj tip. – htjedoh završiti temu, ali me Joanna Berkley spriječila ubacivši se u razgovor:
- Pričate o onom novom dečku? Warinu?
- Pa, zapravo, taman smo završile priču o njemu. – hladno rekoh.
Joanna se nasmijala.
- To mi je drago čuti. Ne bih voljela da moj budući dečko postane prečesta tema u razgovorima.
- Tvoj budući dečko? – s podsmijehom ju upita Dora.
- Da, moj. – Joanni se zamrznuo osmijeh na licu. – Imaš nešto protiv?
- Naravno da nema. Samo ti uživaj. Vidimo se na predavanjima. – povukoh Doru koja je taman otvorila usta da joj nešto odvrati prema našoj spavaonici, koju smo dosad dijelile samo s May, a sad nam se pridružila i Chanell.
- Ta krava je već krenula u preseravanje. – promrmlja Dorothy.
- Da, znam. Ma pusti ju. Glupa je. Eh da, molim te, nemoj praviti probleme s Nell.
- Nell? I ti ju tako zoveš? – Dora prevrne očima. Strogo sam ju pogledala.- No, dobro, neću. Bit ću dobra. Tako i tako će me Joanna već dovoljno živcirati.
Nasmijala sam se i ušla u spavaonicu.
Nell i May su već raspremale stvari.
Chanell se činila nekako tužnom, a obje su šutjele.
- Nell, May? Je li sve u redu? – upitala sam.
- Pa, i nije baš...Nell neće biti s nama na predavanjima. – tužno će May i pruži mi Chanellin papir s popisom učenika šeste godine za predavanja.
Atkins Rhonda
Berkley Joanna
Cithrine Tony
Duke Gemma
Dunston Matthew
Foster Reena
Grey Chanell
Hitter Ronald
Loker Hannah
MacCormack Christine
- Ajoj...žao mi je. – protisnuh. Suosjećala sam s Chanell. Potpuno nova škola, a ona nije na predavanjima s ono malo ljudi koje poznaje.
- Snaći ćeš se ti, ne sumnjam.- oglasi se Dora.
Chanell joj se nasmiješila.
Dorothy joj je uzvratila.
May i ja smo se pogledale.
Na trenutak smo sve četiri šutjele iznenađene Dorothynim činom nježnosti prema Chanell, a onda sam ja prekinula tišinu:
- Gdje je naš papir?
- Na krevetu.- pokaže May.
Manth Warin
McDraw Ivy
Meed Brandon
Potkins Dorothy Jean
Potter Lieselotta
Random Lily
Skrable Starz
Stox May
Tommins Tim
Zoth Tammy
- Uuu, Warin je s nama na predavanjima! – uzbuđeno će Dorothy.
Nisam znala što da mislim, pogotovo ne gledajući nju i May kako se vesele zbog toga, pa sam samo sjela pored Chanell koja je i dalje bila nesretna, i zagrlila ju.
- Znaš, nisam ja loša. – rekla mi je malo promuklo.
Osjetila sam krivnju. Vjerojatno je zamijetila moju laganu distanciranost od nje.
- Ma ni ne mislim da si loša. Stvarno. Samo, na prvi pogled se doimam malo hladnom.
Nell se nasmiješi i otkrije svoje savršene zube.
Uhvati me za ruku.
- Mislim da ćemo biti dobre prijateljice.
Post je objavljen 06.07.2009. u 10:24 sati.