Marketing
O provokatorima
Priamo della Quercia (XV st.)
Moderna tehnologija je dala ljudima nova, moćna sredstva komunikacije ali to ne može promjeniti činjenicu što mnoge osobe nemaju ništa zanimljivog za reći
-- Lee Gomes, San Jose Mercury News
Svaki puta kada jedan bloger napiše nekakvu pikanteriju začinjenu prostotama a sve to upućeno drugom blogeru sa ciljem provociranja na ovoj domeni nastaje pravi đumbus, razni ljudi koje smatram pametnima spuštaju se na nivo provokatora tako što se upuštaju sa dotičnom osobom u raspravu. Iako na početku rečenice tvrde da nisu povrijeđeni i kako im uvrede ne čine ništa, te osobe skaču same sebi u usta sa nastavkom gdje se opravadavaju za svoje djelovanje, štite svoje Ja, te ako mogu uzvraćaju provokatoru kontraofenzivom.
Jako mi je žao vidjeti kako se provocirana strana upušta u raspravu sa provokatorom što je na blogu i cilj kako bi se dostigla gledanost što zbog samog užitka provociranja što zbog nekakvog meni nepoznatog osjećaja usađenog u provakatoru (recimo želja za pozornošću).
Zašto odgovoriti provokatoru ako nedostatak odgovora predstavlja iščeznuće njegove provokacije, na taj način se više ne nadolijeva benzin i brzo se gasi kao što se šala sklepana na vaš račun brzo razvodnjava jednom kada ne pokazujete interes za njom ili joj se pak još i smijete. Durenje samo priziva još dodatnu porciju.
Najbolji način je ignoriranje takvih ljudi koji se hrane tuđom pozornošću, oduzimanje iste, te se njihova neuzvraćena želja pretvara u frustraciju. Bumerang efekt rekao bi.
Kada kažem ignoriranje ne mislim naravno i ignoriranje dok se zlo događa. Povreda osjećaja koje ste si stvorili o samima sebi ne ulazi u onu kategoriju ignoriranja dok napasnici verbalno ili fizički nasrću na nekoga. Tu se trebate priključiti itekako u obranu napadnutoga. Ili neki blog koji veliča ustaštvo i nacizam naravno da se ne smije ignorirat nekakvim parolama da je to samo "slobodno izražavanje". Ustaštvo ne može biti slobodno izražavanje pošto njegova aplikacija dovodi u opasnost ljudske živote.
No ja ovdje pričam o provokatorima na blogu koji se nadaju svojim srcem da su vas dotakli tamo gdje ste najslabiji, gdje ne želite priznati sebi ni drugima, u samom centru vaše taštine i samoljublja. Ta kako se netko usuđuje neargumentirano pisati loše o vama?
Još nešto... ona fraza o tome da se prihvaća tuđa kritika ako je konstruktivna je mnogima samo puka fraza za brzu upotrebu.
Provokatore (naravno da ne mislim na one koji provociraju inteligentno, pogotovo vlast) i razne polu osobe poput starleta i instant zvijezda (zato jer ne nude ništa korisno za mojeg znanjem gladnog uma) trpam u isti koš u koji je Dante Alighieri stavio one koji nisu služili ničemu, ni dobru ni zlu, anonimce koji misle samo na to kako će ih svijetla reflektora pretvoriti u prave formirane osobe. Kako jadno.
« E io ch'avea d'error la testa cinta,
dissi: "Maestro, che é quel ch'i' odo?
e che gent'é che par nel duol sí vinta?".
Ed elli a me: "Questo misero modo
tengon l'anime triste di coloro
che visser sanza 'nfamia e sanza lodo.
Mischiate sono a quel cattivo coro
de li angeli che non furon ribelli
né fur fedeli a Dio, ma per sé fuoro.
Caccianli i ciel per non esser men belli,
né lo profondo inferno li riceve,
ch'alcuna gloria i rei avrebber d'elli".
E io: "Maestro, che č tanto greve
a lor che lamentar li fa sí forte?".
Rispuose: "Dicerolti molto breve.
Questi non hanno speranza di morte,
e la lor cieca vita č tanto bassa,
che 'nvidďosi son d'ogne altra sorte.
Fama di loro il mondo esser non lassa;
misericordia e giustizia li sdegna:
non ragioniam di lor, ma guarda e passa
I ja koji sam grijehom okrunjenu glavu imao
rekoh: „Učitelju, što je to što čujem?
i koji su to ljudi koji izgledaju pobjeđeno od boli?“
A on meni: „Ovo jadno stanje
imaju tužne duše onih
koji su živjeli bez kuđenja i bez pohvale
Pomiješane su sa onim lošim korom
anđela koji se nisu usprotivili
niti su bili vjerni Bogu, nego su bili za se.
Potjerali su ih nebesa kako ne bi bila manje lijepa
niti ih duboki pakao ima u goste
jer nikakvu slavu ne bi imali krivi sa njima“
I ja: „Učitelju, što je tako teško [misli se na kaznu]
njima da se tako glasno žale?“
Odgovori: „Reći ću ti ukratko.
Ovi nemaju nadu da će umrijet
a njihov bijedni život je tako nizak
da su bilo čije sudbine ljubomorni.
Slavu o njima svijet neće ostaviti;
milost i pravda ih izbjegavaju
nemojmo o njima razmišljat, samo gledaj i prođi
"nemojmo o njima razmišljat, samo gledaj i prođi" je pouka koju daje Dante za nedostojne osobe kako raja tako pakla. Još od srednje sjetim se tih stihova kada nailazim na zlonamjernike u svome životu. Hvala tim stihovima lakše je ignorirati te spodobe i u njima samima oživotvoriti frustraciju koju imaju prema sebi a u nepoznavanju rješenja kako da je se rješe pokušavaju ispoljavati nezadovoljstvo na drugima.
Hoćemo li im to dopustiti ostaje na nama
Post je objavljen 05.07.2009. u 23:12 sati.