Mnogi od nas su imali prilike da se susretnu sa nekom formom proricanja budućnosti. Mi vrlo često možemo vidjeti neke ljude kako vrlo pažljivo čitaju horoskop.
Mi ćemo ovde pokušati da odgonetnemo biblijski stav po pitanju proročanstava. Nećemo govoriti o Nostradamusu i sličnim „prorocima“, premda možemo i njih spomenuti, već ćemo pokušati da iznesemo biblijske principe kada je u pitanju proročki dar ili proricanje budućnosti.
Dakle, sada ćemo govoriti samo o fenomenu proroštva u Bibliji. Biblija jasno kaže, i to je prva postavka u ovoj temi, da postoje dvije vrste proroka. Kada se Krist u svom eshatološkom govoru obraćao ljudima i govorio o posljednjim događajima na planeti Zemlji, prvo što je kazao je:
"Čuvajte se lažnih proroka!" To znači da Biblija govori o dvije vrste proroka. Postoje lažni i pravi proroci.
U svakom slučaju, čovjek ima neku neodoljivu želju u sebi, pogotovo u trenutcima krize, kada želi nekako da razbije tu željeznu zavesu, da jednostavno pogleda u budućnost i zato proroci nisu nikada bili popularniji nego danas. Zato ćemo u ovom proučavanju postepeno da ulazimo u tkivo ove teme proroštva - onako kako ga Biblija vidi.
Za početak ćemo iznjeti nekoliko principa, ponovo biblijskih principa, kako možemo razlikovati prave proroke od lažnih proroka. Na osnovu tih principa moći ćemo da procijenjujemo svakog proroka. Nećemo direktno odgovoriti na pitanje da li su pravi proroci bili Nostradamus i njemu slični, već ćemo iznjeti generalne biblijske principe na osnovu kojih svatko može sam zaključiti da li je neki prorok od Boga ili nije od Boga.
Biblija daje nekoliko zanimljivih testova. Prvi test koji Biblija daje kada je riječ o prorocima, svim prorocima je da je lažni prorok (govorićemo o lažnim prorocima, a onda ćemo razumjeti tko su pravi proroci) motivirani željom za popularnošću, a ne vjernošću Bogu. On je motiviran željom za sebičnim interesima i govori ljudima vijesti koje se njima sviđaju. Jedan od biblijskih proroka koji je posebno imao problema sa lažnim prorocima bio je prorok Jeremija. U Knjizi proroka Jeremije, 6. poglavlje, 14 stih kaže se: "I olako lječe rane kćeri naroda mojega, govoreći: 'Mir, mir', a mira nema."
O čemu je riječ? Treba razumjeti povijesni kontekst. Babilonci su bili neprijatelji hebrejskog naroda i oni su jednom prilikom opkolili grad Jeruzalem i onda, u vrijeme rata, javljaju se proroci. Jedna grupa proroka je "lječila rane kćeri naroda mojega", znači kćeri hebrejskoga naroda, u tom tragičnom povijesnom trenutku govoreći: "Mir, mir!"
Ali, tada je postojao i jedan pravi prorok. To je bio Jeremija koji je znao što će se dogoditi narodu. Zašto i kako, to je drugi teološki problem o kojem ćemo govoriti drugom prilikom. Međutim, vijest ovih proroka, u ovom trenutku, nije dolazila od Boga. Oni su željeli da se sviđaju narodu. Narodu je bio potreban mir i oni su govorili: "Mir, mir!" A Jeremija kaže: "A mira nema." "Lječe olako rane kćeri naroda mojega."
Princip je sljedeći: Kod svih onih proroka koji ne žele da ljudima govore vijest od Boga, nego koji žele da se sviđaju narodu, da budu popularni u narodu, takve vijesti nisu od Boga. Kada čitamo biblijske proroke možemo vidjeti da većina vijesti u Starom Zavjetu nije bila pozitivne prirode. Skoro nijedan prorok nije došao narodu i rekao: "Dobri ste. Budite takvi kakvi jeste." Vijest Božjih proroka uvijek je bila: "Mijenjajte se, mijenjajte svoje zle pute, okrenite svoju stazu ka Bogu, ka pravdi, ka dobru, ka istini. Niste dovoljno dobri." To je vijest većine biblijskih proroka. Dakle, prvi princip je da ako neki prorok želi da bude popularan, da se dodovori narodu, on po Bibliji nije Božji prorok.
Sledeći tekst koji ćemo čitati zapisan je u 5. Knjizi Mojsijevoj, 13. poglavlje, 1., 2., 3. i 5. stih: "Ako ustane među vama prorok ili koji snuje sanje i kaže ti znak ili čudo, pa se zbude taj znak ili čudo koje ti kaže, i on ti reče: 'Hajde da idemo za drugim bogovima kojih ne znaš i njima da služimo', nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjar, jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje. A onaj prorok ili sanjar da se pogubi, jer vas je nagovarao da se odmetnete od Gospoda Boga svojega."
Što to znači? Ako se danas pojavi jedan prorok i čak učini čudo, ali vijest koju iznosi je suprotna vijesti koju su govorili raniji proroci, kao što je bio Mojsije, dakle proroci čija je vijest zapisana u Bibliji, i ako takav prorok kaže: "Ne treba više da sljedite Boga koji se otkrio ljudima u Bibliji", za takvog čovjeka Biblija kaže: "To je lažni prorok."
To znači da ako je neki prorok Božji prorok, njegova vijest mora biti u skladu sa vijestima koje je Bog govorio narodu preko proroka koji su živjeli prije njega. Ovo je vrlo važan test.
Dakle, ako se pojavi prorok i učini čudo (kasnije ćemo govoriti o tome kako lažni proroci mogu činiti čuda), i kaže: "Nemojte slušati ono što piše u Bibliji, nego nešto drugo što ću vam ja reći", Biblija za takvog čovjeka kaže da je lažni prorok. Jer ako je Bog isti, ako vijest dolazi iz istog izvora, onda te vijesti moraju biti u harmoniji, moraju biti u skladu jedne sa drugima. One mogu biti nove, prilagođene vremenu, ali moraju biti u skladu sa vijestima ranijih proroka.
Postoji još jedan test, a to je ispunjenje. U 5. Knjizi Mojsijevoj, 18. poglavlje, 21. i 22. stih, kaže se:
"Ako li kažeš u srcu svojemu: 'Kako ćemo poznati riječ koju nije Gospod rekao?"
Vrlo zanimljivo pitanje. Kako ćemo poznati da nije nešto Gospod kazao? 22. stih: "Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je riječ koju nije rekao Gospod, nego je iz oholosti rekao onaj prorok. Ne boj ga se." Dakle, ako je netko pravi prorok, ono što kaže i prorekne - ispuniće se. Treba spomenuti da su biblijska proročanstva vrlo često uslovna, i o tome ćemo kasnije nešto više reći.
I konačno, posljednji test. U Knjizi proroka Jeremije, u 23. poglavlju, iznose se teške optužbe protiv lažnih proroka koji odvode narod od pravoga Boga. Ovaj tekst je zaista izuzetan i ne ostavlja čoveka ravnodušnim, jer se i danas događaju iste stvari. Zapazimo sa koliko ljubavi i žara se prorok obraća ljudima. 9. stih: "Radi proroka puca srce u meni, trepeću sve kosti moje, kao pijan sam i kao čovjek kojeg je osvojilo vino, Gospoda radi i radi Njegovih svetih riječi."
Drugim riječima, prorok Jeremija kaže: "Promatram sve te lažne proroke i puca srce u meni, trepeću sve kosti moje." Zašto? Od žalosti što lažni proroci odvode narod od Boga. I onda 10. stih kaže: "Jer je zemlja puna preljubočinaca, i s kletvom tuži zemlja, trk je njihov zao i moć njihova neprava."
Onda 11. stih kaže nešto zanimljivo: "Jer i prorok i svećenik skvrne je, nalazim u domu svom zloću njihovu", i tako dalje.
Takođe, 14. stih jasno kaže: "Ali u proroka jeruzalemskih vidim strahotu: čine preljub i hode u laži, ukrepljuju ruke zlikovcima da se nitko ne vrati od svoje zloće; svi su kao Sodom, i stanovnici njegovi kao Gomor."
Šta to znači? Princip koji vidimo iz ovoga je sljedeći: ako netko kaže da je Božji prorok, a onda živi suprotno principima koje je Bog otkrio u Bibliji, onda to nije Božji prorok. To bi isto bilo kada bi vam netko govorio o Bogu, o potrebi da budemo ljudi istine, pravde, mira, a onda kada ga nitko ne vidi, tamo negde kada je sam, živi sasvim suprotnim životom.
"Ako netko kaže da je Božji prorok", kaže Jeremija, "onda on mora živjeti u skladu sa Božjim principima." Isus kaže: "Po rodovima njihovim poznat ćete ih." Drugim, riječima, ako netko kaže da je Božji prorok, njegov život mora odgovarati principima koji se nalaze u Bibliji.
Još jednom ćemo ponoviti sva 4 principa. Prvi princip je: ako neki čovjek proriče zato da bi bio popularan, a nema želju, potrebu i svjest da govori ljudima vijest od Boga, on nije Božji prorok. Ako su vijesti koje prorok donosi u suprotnosti sa vijestima koje su raniji Božji proroci govorili, one nisu od Boga. Ako je život jednog proroka u suprotnosti sa principima koji se nalaze u Bibliji, on nije od Boga. Ako netko kaže da je Božji prorok, treba da živi isto kao što je Isus živio i ako je on Božji prorok, onda to proročanstvo koje on kaže treba da se ispuni. Zato ćemo dati neke primjere biblijskih proročanstava, samo neke.
Ovdje ćemo razmotriti dva biblijska proročanstva koja su fascinantna. Mnogi mislioci svijeta su stoljećima izučavali biblijska proročanstva i bili su fascinirani njima.
Zašto postoje biblijska proročanstva? Zašto je Bog uopće dao ljudima proročanstva? Zašto proroci postoje, na kraju krajeva? Dobro je spomenuti da mi ljudi živimo u vremenu, a da Bog živi izvan vremena. Dakle, Bog nije u vremenu, On nema početka ni kraja. Stanje u kome Bog prebiva je stanje vječnosti.
Zato što je Bog izvan vremena, Bog jednostavno vidi budućnost, jer budućnost za Njega nije kategorija kao za nas i ovo predstavlja veliki problem za mnoge ljude. Koji problem? Da li zato što Bog poznaje budućnost, da li On predodređuje budućnost, da li postoji sudbina? Ako Bog zna moj život unaprijed, da li to znači da je Bog predodredio moj život? Sa biblijske točke gledišta, odgovor je: "Ne."
Bog jednostavno vidi budućnost i mi ne možemo Božje predznanje izjednačiti sa jednim planom koji je Bog stvorio za naš život. Božje predznanje nije jednako planu koji je Bog predodredio. Dakle, Božje predznanje nije jedan unaprijed dobro razrađeni plan koji Bog ima za naš život. Objasnićemo ovo na jednom primjeru.
Na primjer, ja idem ulicom, idem do raskršća i razmišljam da li ću da idem na lijevu ili na desnu stranu. Poslije kraćeg razmišnjanja odlučio sam da da ću ići na lijevu stranu. Od trenutka kada sam odlučio i krenuo na lijevu stranu, taj moj izbor je postao prošlost za mene. U pogledu tog mog prošlog izbora Bog poznaje budućnost. Šta to znači? Bog jednostavno vidi budućnost, Bog vidi cijeli moj život i Bog zna šta ću ja slobodno izabrati u svojoj budućnosti i zato što vidi, On zna. Božje predznanje proizilazi iz budućnosti, ali ne predodređuje budućnost i to je važna rečenica: "Božje predznanje o našem životu proizilazi iz budućnosti." On zna naš izbor koji ćemo mi učiniti u budućnosti.
Znači, sa biblijske točke gledišta, sudbine nema. Zato je Biblija puna poziva: "Vratite se, izmjenite put svoj, ne činite ono što je zlo, vratite se Gospodu Bogu svojemu." Biblija je puna takvih poziva.
U određenom smislu, sudbina ipak postoji. Sudbina postoji u tom smislu što Biblija jasno kaže da postoje samo dva puta za čovjeka. Čovjek je stvorenje, čovjek nije Bog. Čovjek može u životu izabrati samo između dva puta: između uskog i širokog puta. To znači: čovjek može odlučiti da živi sa Bogom, da svoj život usmjeri ka Bogu, ili ga može usmjeriti ka Sotoni ili zlu. Čovjek nema treći izbor. Ne postoji neki srednji put.
Mnogi ljudi kažu: "Ja ne želim ni sa Bogom, ali ne želim ići ni na drugu stranu. Biblijski gledano, čovek nema izbor između ove dvije alternative. Čovjek može živjeti sa Bogom, ali ako nije sa Bogom, on onda živi sa nekim drugim - dakle, sa zlom. U tom smislu postoji sudbina ili predestinacija, ali mi imamo slobodnu volju i Biblija je zato puna poziva: "Promjenite se! Vratite se! Izmjenite svoj život, vratite se k meni!"
Mi ćemo ovdje iznjeti dva biblijska proročanstva, a u Bibliji ih ima preko tisuću. Zašto je važno da proučavamo proročanstva? Biblijski koncept povijesti je linearan koncept. To znači da Biblija kaže da ova planeta ima svoj početak i svoj kraj. Mnogi se pitaju: Što će se dogoditi u budućnosti? Što će biti na kraju vremena? Kakav je kraj svijeta? Biblija kaže da se ne trebamo brinuti šta će biti, jer mi znamo što će biti. Kako znamo? Jer je Bog mnogo puta djelovao u ljudskoj povijesti, a ono konačno djelovanje će biti svakako najveće i najspektakularnije.
Mnogo puta u ljudskoj povijesti Bog je djelovao. Sve ove male intervencije u ljudskoj povijesti su tip onog konačnog događaja, najvećeg događaja, koji se naziva "antitip". Svi ovi mali događaji usmjereni su ka onom univerzalnom događaju, kada će Bog konačno eliminisati zlo sa ove planete.
Znači, budućnost planete nije nepoznata, jer mi znamo kako je Bog djelovao u prošlosti, kako se Bog odnosi prema zlu, itd. i zato postoje proročanstva. Bog je kazao: "Gledajte, promatrajte kako sam djelovao u prošlosti. Tako će biti i u budućnosti." Zato postoje biblijska proročanstva, kao neka vrsta opomene, kao neka vrsta ohrabrenja da postoji živi Bog, koji je djelovao, koji djeluje i koji će djelovati u ljudskoj povijesti.
Mi ćemo govoriti o dva proročanstva koja su zapisana u Bibliji. Jedno je zapisano u Knjizi proroka Ezekiela. To je proročastvo o gradu Tiru. Prije nego što analiziramo sam biblijski tekst, reći ćemo nekoliko riječi o samom proročanstvu. Na teritoriji današnjeg Libanona postojao je grad Tir. Tir je bio glavni grad feničkog carstva i nalazio se sjeverno od planine Karmel. Bio je vrlo bogat, negdje u 6. i 7. stoljeću prije Krista. Moć ovog grada činili su njegovi hrabri moreplovci. Najveća pomorska sila Mediterana bio je upravo grad Tir.
Da bismo imali predstavu koliko je grad Tir bio moćan, dovoljno je spomenuti da je imao mnogobrojne kolonije. Jedna od kolonija grada Tira bila je i čuvena Kartaga, sa kojom su Rimljani vodili punske ratove. I tako su brodovi iz grada Tira, puni svakojake robe, kretali ka svim važnijim centrima Mediterana.
Povjesničari dalje kažu da se u Tiru proizvodila posebna tkanina, posebno purpurno platno, kojim su se kraljice odijevale. Također, u gradu Tiru su se proizvodili umetnički predmeti od stakla. Naime, fini pjesak koji se nalazio tu, na obali Mediterana, služio je stanovnicima grada Tira da se bave ovom umjetničkom i unosnom industrijom. I tako su, dakle, brodovi puni skupocijene robe kretali ka raznim centrima Mediterana, i Tir se bogatio. Moćni grad, grad - država, kao neki od srednjovjekovnih gradova.
Međutim, grad Tir je imao i svoje probleme. Na sjeveru se nalazio grad Babilon. U tom gradu je vladao car koji se zvao Nabukodonozor i negdje 605. godine prije Krista, car Nabukodonozor je krenio u jednu osvajačku misiju na jug. Prvo je u bici kod Karkemiša, negdje 605. godine prije Krista, ovaj "snažni babilonski lav", kako ga nazivaju povjesničari, do nogu potukao egipatsku vojsku. Tu je faraon Nekao izgubio svoj život i ova tisućugodišnja vladavina je doživjela slom.
Taj "snažni babilonski lav" je krenuo na jug, i 586. godine prije Krista osvojio grad Jeruzalem. Hebrejskom caru Sidkiji Nabukodonozor je iskopao oči, njegovu porodicu pogubio, a sljepog Sidkiju odveo u ropstvo u Babilon.
Ali, taj isti snažni "babilonski lav" se morao odreći osvajanja grada Tira. Naime, Tir se dijelio na dva dijela. Postojao je kontinentalni dio grada koji se zvao Palatiros ili Stari Tir, i on se nalazio na obali mora. Međutim, Tir je također imao jedan mali otok koji su oni nazivali Kameni otočić. Nabukodonozor je sravnio sa zemljom ovaj kontinentalni dio grada Tira, ali stanovnici Tira su sve svoje blago i sve svoje bogatstvo povukli na ovaj mali otočić. Pošto su bili najjača pomorska sila na Mediteranu, oni su se rugali Nabukodonozoru.
Kada je Nabukodonozor osvojio grad Jeruzalem i kada je sa sobom poveo hebrejske robove u Babilon, stanovnici Tira su se rugali Jeruzalemu. Ne samo to. Postoje povijesni podaci da su postojale političke strukture unutar grada Tira koje su smišljale plan kako da zauvjek unište grad Jeruzalem. Oni su u gradu Jeruzalemu gledali svog trgovačkog protivnika, jer su Hebreji takođe trgovali. Postojale su političke struje koje su smatrale da Jeruzalem treba zbrisati sa karte.
Međutim, grad Jeruzalem je Božji grad. Zašto je Božji grad? Jer je tu živio narod Božji i Bog je želio da preko tog naroda sebe objavi svim narodima. I zato u trenutku najveće moći grada Tira (i to je jako važno), u trenutku kada je Tir bio najmoćniji, kada se odupro Babiloncima, ustao je jedan hebrejski prorok i usudio se da kaže sljedeće riječi. Čitajmo ih pažnjivo. Knjiga proroka Ezekiela, 26. poglavlje, 2. stih:
"Sine čovječiji, što Tir govori za Jeruzalem: 'Ha, ha! Razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniću se kad opuste", ili drugim riječima:
"Sretniji smo što je Jeruzalem nestao... razbiše se vrata narodima, sad ću ja još više napuniti svoje riznice." 3. stih:
"Zato ovako veli Gospod: 'Evo mene na te Tire, i dovest ću mnoge narode na te kao da bih doveo more sa valima njegovim." I što će se dogoditi? Evo proročanstva, ono nije uopćeno i to je ono što je fascinantno. Ne možete ga tumačiti na deset različitih načina i reći: "Ipak se dogodilo." Pročitajmo pažljivo ovo proročanstvo:
"Ja ću dovesti mnoge narode", kaže Gospod. I šta će oni uraditi? 4. i 5. stih: "I oni će razoriti zidove tirske i kule u njemu raskopati, i omest ću prah njegov i pretvoriti ga u gol kamen. I postaće mjesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod, i biće grabež narodima."
Pogledajmo nekoliko elemenata u ovom proročanstvu. Biti će, dakle, srušeni zidovi tirski, kule će u njemu biti raskopane, ali najljepši detalj na koji bi željeli da skrenemo pažnju je sljedeći: "I omest ću prah njegov." A malo kasnije, u 2. stihu prorok kaže: "I popljeniće blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliće zidove i lijepe kuće tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj bacit će u vodu."
Dakle, biti će porušen grad, ali proročanstvo ne kaže samo da će grad biti porušen (i mnogi drugi stari gradovi su bili porušeni), nego će sve to biti bačeno u vodu. To je jedan fascinantan detalj. Ponovo se ponavlja ta ideja u 19. stihu: "Jer ovako veli Gospod: 'Kad te učinim pustim gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdana, i velika te voda pokrije."
Šta se događalo u povijesti? Prorok Ezekiel već u samom tekstu kaže da će Nabukodonozor pokušati da osvoji grad Tir. Poslije neuspjele vojničke taktike cara Nabukodonozora postoji jedan tekst pun povijesti, u 29. glavi, 18. stihu: "Sine čovečiji, Nabukodonozor, car babilonski, zadade vojsci svojoj tešku službu protiv Tira; svaka glava oćelavi i svako se rame odrije, a plaće ne bi njemu ni vojsci njegovoj od Tira za službu koju služiše protiv njega."
Dakle, poslje 13 godina pokušaja Nabukodonozor se vratio u Babilon. Istina je, povjesničari kažu, da je Tir morao da plaća neku vrstu poreza, ali grad Tir je ostao nezavisan i rugao se babilonskim osvajačima. Izgledao je neosvojiv.
Proročanstvo koje je prorok Ezekiel izrekao datira iz 585. ili 586. godine prije Krista. Dakle, to je 6. stoljeće prije Krista. Povijest potrvđuje da je u tom trenutku Tir bio na vrhuncu svoje moći.
Ako bismo bili pošteni prema tekstu, kako mi znamo starost jednog biblijskog teksta? Netko bi kazao: "Možda je ovaj tekst nastao poslje događaja." Evo odgovora. Danas postoji mnoštvo biblijskih naučnika koji se bave utvrđivanjem starosti jednog biblijskog teksta. Jedna od najsigurnijih metoda za utvrđivanje starosti jednog biblijskog teksta je filologija teksta. Šta to znači? To znači da postoji biblijski tekst i postoje drugi nebiblijski tekstovi za koje sigurno znamo datum pisanja. Jezik nije nešto statično, jezik se mijenja. Na primjer, jezik kojim mladi govore danas, nije isti kao jezik od prije deset godina. Za samo možda desetak godina mi ćemo konstatirati da mladi koriste drugačije izraze, drugačiji žargon.
Dakle, jezik je nešto što se mijenja. Ili, ako uzmemo literaturu, književnost, vidjet ćemo da se jezik mijenja. Također, ono što je vrlo zanimljivo, imena koja roditelji daju svojoj djeci se mijenjaju. Danas su popularna druga imena nego ona prije 15 ili 20 godina. Dakle, biblijski naučnici imaju pred sobom originalni biblijski tekst, imaju druge nebiblijske tekstove i pažljivo analiziraju tekst, sintaksu, gramatičku strukturu teksta, analiziraju izraze koji se u njemu nalaze itd. To je jedna od najsigurnijih metoda utvrđivanja starosti jedne biblijske knjige.
Što se tiče proroka Ezekiela, tu nema nikakve dileme da je ona nastala u 6. stoljeću prije Krista. U trenutku kada je Tir bio na vrhuncu svoje moći, Ezekiel kaže: "Biti će porušeni zidovi njegovi." I ne samo to, već "svi ti zidovi i prah biće bačeni u more". Ima li smisla ovaj tekst? Tir je ostao nezavisan. Nabukodonozor se vratio u Babilon, a Tir je planirao da zauvjek uništi Jeruzalem, ali Bog je imao svoj plan za grad Tir i za grad Jeruzalem.
Poslje izvjesnog vremena, možda stoljeće i pol, sa zapada je došao jedan drugi mladi osvajač, i on je brzo, kao i Nabukodonozor, osvojio stari dio Tira - Palatiros. Međutim, kao i u drugim sličnim situacijama, stanovnici Tira su se povukli na mali kameni otočić i ponovo su se nadali da su neosvojivi. Međutim, ovom prilikom nisu računali na genijalnost Aleksandra Makedonskog.
On je bukvalno, i to je ljepota ovog proročanstva, ne znajući za ovo proročanstvo, porušio sve zidove staroga Tira i bacio ih u more, i počeo da zida jednu stazu široku 60 metara od kopna prema otoku. I poslje nekoliko mjeseci on je uspio da dođe do otoka. 15.000 ljudi je bilo ubijeno, a nekoliko tisuća je pobjeglo čamcima. Aleksandar Makedonski je bio potpomognut sidonskim brodovima i brodovima sa Cipra, i osvojio je ovaj kameni otočić.
I dan danas ovo više nije otok, nego neka vrsta poluotoka. I danas postoji ova staza. Iz vode vire stupovi, kapiteli, glave Melkapta boga Tira, koji je bio bog čuvene Izabele koja se spominje u Bibliji, nesvjesno svjedočeći da će se ispuniti riječ koju Bog kaže.
Iz jednog malog susjednog sela koje se zove Šur i dan danas dolaze ribari i suše svoje mreže u starom gradu Tiru, ne znajući vjerovatno da na taj način ispunjavaju proročanstvo staro 2.500 godina: "Jer usta Gospodnja rekoše."
Danas postoji moderni Tir, koji je nedaleko od ovog starog Tira. Međutim, ono što je bilo prorečeno za ovaj stari Tir, ispunilo se sa nevjerovatnom točnošću: "Omest ću prah njegov i bacit ću u more", kaže prorok. Fascinantno proročanstvo.
Prorčanstvo u vezi sa gradom Tirom je "tip" onog velikog "antitipa", koji govori o svim ljudima, kao što su to bili stanovnici grada Tira, koji nisu živjeli ni za što drugo osim za bogatstvo, blago. Postoje povijesni podaci da su se bavili različitim religijama koje su bile suprotne Bogu, pravom Bogu. Postoje podaci da su imali nešto što se zvalo "sveta prostitucija" i druge stvari, i da su žene morale da služe u hramu jedanput godišnje, i to je, smatra se, bilo posvećeno bogu plodnosti. Postojao je i homoseksualizam. Dakle, moralna degradacija, i zato je Bog djelovao na jedan određen način. Tako će isto Bog delovati i na kraju povijesti. Dakle, jedno ispunjeno proročanstvo.
Spomenut ćemo još jedno biblijsko proročanstvo. To je proročanstvo o jednom drugom gradu, o Babilonu. Već smo rekli da se Babilon nalazio na sjeveru. Danas se Babilon nalazi u Iraku. Mogli smo da čujemo, možda u vijestima, kada je bio sukob između Amerike i Iraka, da se govorilo često da predsednik Iraka Husein sebe smatra novim Nabukodonozorom.
Koji je to grad Babilon? Naziv "Babilon" dolazi od hebrejske riječi "babel", što znači "zbrka, konfuzija". Babilon je u Bibliji simbol konfuzije, simbol mentaliteta ljudi čiji um stoji nasuprot Bogu. Ne samo u početnim knjigama, nego sve do Apokalipse ili Otkrivenja Ivanovog, mi možemo naći ideju da je Babilon tip ili simbol svih ljudi čiji um stoji nasuprot Bogu, ljudi koji se bore protiv Boga, u čijem umu je zbrka, konfuzija. Ali o tim simbolima ćemo malo kasnije govoriti.
Vratimo se povijesnom Babilonu. Babilon je bio jedan od najmoćnijih gradova staroga svijeta. Postoje dva perioda kada je u pitanju povijest Babilona. Prvi period je onaj koji seže do Hamurabija, koji je živio negdje 2.000 godina prije Krista. Bio je suvremenik Abrama. Hamurabi je bio vrlo lukav i vješt vladar. On je napisao čuveni zakon - "Hamurabijev zakon". On je smatrao da je njegovo carstvo najveće i ostavio je potomstvu vrlo lijepe podatke o sebi.
Međutim, najveću slavu i moć Babilon je dostigao za vrijeme cara Nabukodonozora, u 7. odnosno 6. stoljeću prije Krista. Ono što znamo o Babilonu ostavili su nam povijesničari, kao što su Stravol i Herodot. Kada je Herodot posjetio Babilon, bio je impresioniran. Smatra se da je Babilon imao tri zida oko sebe, a kroz grad je prolazila rijeka Eufrat. Ovi zidovi su bili toliko široki da su kočije mogle da idu po njima. Herodot je tvrdio da je opseg zidova grada Babilon bio 80 kilometara. Međutim, danas se smatra da to nije točno, i da je opseg zidova bio 17 kilometara. Možda će netko reći da je to "mali opseg". Međutim, to nije mali opseg zbog toga što su drugi gradovi bili manji. Na primjer, opseg Atene je bio samo 5 kilometara, a Ninive 12 kilometara.
Babilon je izgledao neosvojiv. Ono što je posebno bilo karakteristično za grad Babilon je da je tu, Nabukodonozor svojoj ženi Semiramidi sagradio viseće vrtove. Ona je bila iz brdskih gradova Moaba i kada se udala za Nabukodonozora, smetala joj je ta monotonija babilonske ravnice, i on je odlučio da joj razbije tu monotoniju i sagradio joj je viseće vrtove. Ovi čuveni vrtovi koje je Nabukodonozor napravio svojoj ženi Semiramidi su jedno od sedam svjetskih čuda.
Međutim, povijest Babilon i Izraela, naroda Božjeg, često je bila isprepletana i Babilon je poznat u Bibliji samo zahvaljujući narodu Božjem. Čudno je to da uvjek kada se neki narod našao u kontaktu sa narodom Božjim, da je i on postao slavan. Međutim, Bog je izabrao Babilon da bude "šiba gnjeva", kako kaže Biblija.
Babilon je činio ono što Bog nije želio i Bog je postavio granice ovom gradu. I postoji jedno proročanstvo koje je izrečeno protiv grada Babilona. Ono je zapisano u Knjizi proroka Izaije, 13. poglavlje, od 19. stiha:
"I Babilon, ukras carstvima i dika slavi kaldejskoj, biće kao Sodom i Gomor kada ih Bog zatre."
Strašno. Da li znate kako je Bog uništio Sodom i Gomor? I dan danas Mrtvo more i njegova okolina, gdje su bili gradovi Sodom i Gomor, stoje kao svedočanstvo nevjerovatnog uništenja, koje je opisano u 1. Knjizi Mojsijevoj, u 19. poglavlju.
Prorok Izaija, koji je zapisao ovo proročanstvo o razorenju Babilon, živio je u 7., odnosno 6. stoljeću prije Krista, u trenutku kada je Babilon zaista bio na vrhuncu svoje moći. Izaija kaže: " Babilon će biti kao Sodom i Gomor. Neće se u njemu živjeti, niti će se tko naseliti od koljena do koljena." Ovo je strašno. To znači, nikada više nitko neće živjeti u tom gradu. Ovo je iluzorno. Ako pogledate sve druge veće gradove svijeta, ako je postojao dobar izvor vode, oni su bivali ponovo naseljeni bez obzira na razaranje koje su pretrpjeli.
Na primjer, mogu se vidjeti geološki presjeci gradova koji su bili razarani. Ako je grad bio spaljen, a imao je dovoljno vode, vrlo često su drugi naseljenici dolazili i naseljavali se. Međutim, Izaija kaže: "U tom gradu, Babilonu, neće se nikada više živjeti", iako je voda proticala kroz njega i postojali su drugi izvori vode. Dakle, ovaj grad se nalazio u plodnoj ravnici.
Zapazimo što proročanstvo dalje kaže: "Niti će Arapin razapeti u njemu šatora, niti će pastiri počivati onuda. I dovikivat će se sove u pustim kućama i zmajevi u dvorovima veselim. A doći će njegovo vrijeme, i blizu je, i dani njegovi neće se protegnuti."
Babilon je, kao što smo rekli, tip ili simbol naroda ili pojedinca, individue ili kolektiva, čiji um stoji nasuprot Bogu. Zato Bog kaže da uništenje grada Babilona postaje simbol ili tip uništenja zla u svemiru, jednom zauvjek, ali o tome ćemo govoriti kasnije.
Vratimo se povijesti. Dakle, u 7. i 6. stoljeću prije Krista, u trenutku najveće slave grada Babilona, hebrejski prorok Izaija se usudio da kaže da će Babilon jednom zauvjek nestati i da se u njemu neće više nikada živjeti. Šta nam kazuje povijest?
Babilonsko carstvo je trajalo do 538. godine. Tada su Međani i Perzijanci formirali jednu koaliciju i osvojili grtad Babilon. Kako su ga osvojili? Za vrijeme jedne gozbe, velike gozbe u gradu, perzijski car Kir je skrenuo korito rijeke Eufrat i njegovi vojnici su ušli ispod zidova grada kuda je prolazila rijeka. Oni su ušli mirno i vlast je iz ruku Babilonjana prešla u ruke Perzijanaca, a grad nije bio porušen. Proročanstvo je kazalo da će grad u potpunosti biti porušen, "biti će kao Sodom i Gomor, neće se u njemu više nikada živjeti."
I umjesto Babilonjana, sada su tu vladali Perzijanci. Narod je tu živio i izgledalo je da se proročanstvo neće ispuniti. Međutim, povijest bilježi tri bune za vrijeme dok su Perzijanci vladali u gradu. Babilonjani, koji su naučili da budu grad imperije, nisu trpjeli nečiji jaram. Prve dvije bune su bile u krvi ugušene. Međutim, u trećem pokušaju, Babilonjani su uspjeli da istisnu Perzijance izvan gradskih zidina.
Povijest bilježi tada jednu strašnu scenu. Oni koji su ostali unutar zidova grada, da bi sačuvali hranu i vodu koju su imali u gradu, odlučili su se na jedan strašan korak. Odlučili su da sve žene i svu decu, sve one koji ne mogu da stoje na zidovima i brane grad ubiju. Svatko je imao pravo da zadrži jednu ženu, najdražu, i jednog roba za spremanje kuće. Svi drugi su bili ubijeni. Ovo također pokazuje okrutnost tog naroda, mentalitet naroda Babilona.
Unutar zidina osjećali su se sigurno. Perzijanci su bili punih godinu dana u opsadi grada Babilon, u pokušaju da ga ponovo osvoje, ali bez uspjeha. Car Kir je umro, i došao je novi car koji se zvao Kserks. Kserks je pokušavao da uđe u gard i koristio je sva moguća lukavstva, ali bez uspjeha.
Jednoga dana pred cara Kserksa je došao jedan od njegovih prinčeva koji se zvao Zopire. Zopire je došao pred cara Kserksa sa odsječenim nosom i učima, i sa ranama po cijelom tijelu. Car Kserks ga je pitao: "Zopire, zašto si to sam sebi uradio?" Zopire je kazao: "U želji da vam služim, veličanstvo!"
I onda je obrazložio svoj plan: da će se predati Babilonjanima i da će reći da su mu uši i nos odsjekli Perzijanci. I tako je ušao u grad Babilon. U početku mu Babilonjani nisu vjerovali, a onda je on sa manjim grupicama vojnika počeo da izlazi izvan zidova grada i da ubija svoje prijatelje Perzijance, sve dok njegova popularnost nije postala toliko velika da je jednoga dana otvorio vrata grada i Perzijanci su ušli u grad.
Mnogo njih je izginulo u Babilonu i mnogo njih je ostavilo živote ispod zidova ovoga grada. Bijes je bio toliko veliki da je grad Babilon skoro bio potpuno porušen, a mrtvih je bilo na tisuće. Od tada pa nadalje, bilo je sve manje stanovnika u gradu Babilonu. Stanovnici okolnih sela su uzimali cigle iz ovog grada i gradili sebi kuće. Babilon je sve više postajao pust grad, grad duhova.
Zanimljivo je da kada je Aleksandar Makedonski došao sa zapada, kada je osvojio Tir, znao je za slavnu prošlost Babilona i odlučio je da ponovo sazida Babilon. A šta piše u Bibliji? Piše: "Nikada više neće biti sagrađen."
Aleksandar Makedonski je počeo da prenosi cigle od jednog zigurata, od jedne kule, i da ponovo gradi grad Babilon. On je umro u Babilonu, nikada ne sagradivši ga. Babilon je i dan danas pust grad. Postoji samo jedan mali muzej i možda jedan čuvar muzeja koji želi da turistima da ideju o slavnoj prošlosti ovoga grada. Kaže se da čak i Arapi, kada prolaze kao beduini tim putevima, sklanjaju se i ne žele tu da kampiraju. Oni kažu: "To je prokleto mjesto."
Biblija kaže: "Jer usta Gospodnja rekoše." Bog je mnogo stoljeća unaprijed kazao šta će biti. Uništenje Babilona je ponovo "tip" kako će Bog djelovati na kraju povijesti svijeta sa svima onima koji u sebi imaju mentalitet Babilona - konfuziju, zbrku. Sve ono što nije nadahnuto Duhom Božjim, po Bibliji je konfuzija, zbrka, nered. Jedino Bog može unjeti red u ljudsku dušu i ljudsko srce. Zato, čuvajmo se mentaliteta Babilona.
To su ta dva proročanstva koja smo željeli da iznesemo. Bog kaže: "Jer Gospod ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje, slugama svojim prorocima." Dakle, Bog je otkrio tajne da bi mi koji danas čitamo znali da Bog djeluje u ljudskoj povijesti.
Za kraj ove teme pročitat ćemo još jedan tekst iz Knjige proroka Izaije. Čitat ćemo 8. poglavlje, 20. stih: "Zakon i svedočanstvo tražite. Ako li tko ne govori tako, njemu nema zore." Vrlo bitan tekst. "Zakon", to je "Tora", "i svedočanstvo tražite", to jest ono što je Bog posvjedočio preko proroka. "Ako tko ne govori tako", ako govori drugačije nego što je Bog otkrio prorocima, "njemu nema zore", dakle to nije pravi Božji prorok.
Post je objavljen 05.07.2009. u 23:02 sati.