Već jako dugo ne volim ljeto, možda sam mu se zadnji puta radovala na kraju osnovne škole, ostalo je samo mučenje.
Čim počne toplo vrijeme ja doslovno odem k vragu i ne mogu više uopće vladati sobom. Problem je to što sam nisko tlakaš koji sasvim dobro funkcionira kada su temperature niže, ali kada se temperatura povisi ja zakazujem u potpunosti.
Tlak mi pada na niske grane, mozak otkazuje poslušnost i pretvara se u kašu, tijelo nije sposobno za ništa. Jednostavno se nalazi u modu u kojem nije sposobno funkcionirati.
Ljudi mi kažu pa stisni zube, hahaha, ja padam u nesvijest ili sam na rubu nesvjestice, mogu stisnuti što god hoću, ali to ne pomaže.
Svako ljeto je ista priča, mučim se, život mi pada na niske grane. Izlazak po vrućini van kuće je igranje lota, a kada moram ići onda se pomolim prije da sve bude u redu ili molim boga usput, nemoj se srušiti, još samo malo, još samo malo.
Pijem velike količine vode, unosim možda i previše soli, imam dobro željezo, ali mi to ne vrijedi baš puno.
Ljeto i ja nismo prijatelji, bolje reći ono je meni neprijatelje jer je to dio godine kada se osjećam najlošije i potpuno van kontrole nad svojim tijelom.
A ovo je ljeto je poseban slučaj, jer ima i svoje dodatke, a to su ove promjene vremena kojih se dogodi nekoliko u jednome danu. Dan bez kiše i nevremena nije potpun i tako u više od zadnja dva tjedna. Užas, užas, glavobolja, tlak ispod 100/50, mučnina, vrtoglavica, razdražljivost, slabost. I to baš u vrijeme ispita. Može se pojaviti ne znam tko i kojim povodom, ali kada sam u tom stanju nema mi pomoći…a zadnjih dana je tako stalno.
To se odražava i na moje pisanje bloga, mozak je doslovno tup i kao komad kamena, ne baš upotrebljiv za više misaone funkcije. U cijelom tom stanju ništa mi se ni ne da, živciram samu sebe, a i one oko sebe. Osim što sam nisko tlakaš još sam i meteopat pa osjetim nadolazeću promjenu po dva dana unaprijed…uglavnom da se upucaš u glavu! U najboljim godinama u životu čamim kod kuće izbjegavajući otići bilo kuda dok sunce grije, doslovno za popizditi!
Pomoći u tom nema, jednostavno čekaš da prođe ljeto. Što je u bit žalosno jer ne živiš skoro nikako, a kamoli punim plućima. Fitnes sam morala staviti na čekanje do ljeta, platila sam za mjesec dana, ali sam uspjela otići jednom. I dok se drugi raduju ljetu ja čekam jesen i prve naznake zahlađenja jer onda doslovno počinjem oživljavati.
Grozno je to ne biti gospodar svoga tijela, volja tu ne pomaže i promatrati samog sebe kako si nemoćan promijenit nešto jer ako nagazim, a probala sam i to slijed bum dolje, rušanje, pa baš mi se i ne pada po ulicama grada…
Prehrana po krvnim grupama – izvještaj napretka
Za sada i dalje ide dobro, ne pijem kavu cijelo ovo vrijeme, moguće i izvedivo, nevjerojatno koliko nije bilo teško, valjda zbog odluke. Umjesto kave pijem zeleni čaj, malo više, ali ne previše. Padne mi nekada kava na pamet, ali to je više mentalna želja nego tjelesna.
Raženi kruh, domaći je izvrstan. Otkrila sam tajnu pripreme s raženim brašnom, ono zahtjeva puno više vode nego pšenično, a ako je se ne dosipa dovoljno kruh bude dosta tvrd, s većom dozom vode je mekan, ali ne i spužvast, fino miriši, lagano se reže, ne suši se, tako da bude i po 5 dana svjež, a držim ga zamotanog u krpu, ne hvataju se plijesni po njemu.
Palačinke od raženog brašna su bile izazov, ali i to je svladano. Treba puno manje brašna nego s pšeničnim i puno više vode. Ako uzimate jednako brašna kako ste navikli dobiti ćete ogromnu količinu tijesta za palačinke. Ono upija puno vode i morate stalno dodavati da se dobije potrebna gustoća.
Nakon nekoliko neuspješnih palačinki otkrila sam da se one peku na poseban način, izlijete ih na tavu i onda skoro zaboravite na njih…potrebno je da prva strana bude 2,5 puta duže pečena nego obična palačinka. Ne izgore nakon toliko držanja na tavi. Ako pokušate okrenuti palačinku ranije, neće biti pečena i popucati će na svim pregibima dok ju okrećete. Sve i da bacate palačinke, možda će biti cijele, ali neće biti pečene. I puca jer očito ima puno manje glutena koji daje elastičnost.
To nisam ranije znala, ali otkrila sam na svojoj koži…dobro da sam uporna. Mama je nakon 3 komentirala ma baci sve u smeće. 4 je bilo skoro savršena, a 5 je bila taman.
Cijelo ovo vrijeme pojačano idem na wc, čak po 4 puta dnevno ponekada, što uopće nije loše, i dalje je vjetrovito stanje u crijevima, ali nadam se da je to samo ona faza čišćenja i prilagodbe. Nemam vagu, ali mislim da sam smršavila oko kilogram, osjetim po hlačama, ali na svim stranama, ne samo na jednom mjestu kako to obično biva na početku.
Nisam počela jesti još sve stvari koje bih trebala, ali sam izbacila one koje ne smijem.
Godinama mi se nije jelo slatko, ali sada se to vratilo, ipak ne u velikoj količini, samo što mi je neobično ponovno imati tu želju. Otkrila sam punokrvnu čokoladu od 60 ili više posto udjela kakaa, fino, fino, prije mi nje odgovarala. Osim tih vjetrova, nuspojava nema, jedem kad sam gladna, ne gladujem niti se ograničavam, a umjesto namaza jedem maslac. Pojačala sam unos b vitamina koji mi i inače odgovaraju.
Dobra strana je što ne kupuješ peciva po pekarama ili onako nešto uz put jer nemaju „čistokrvna“ ražena peciva, pa onda jedeš kod kuće i štediš novac. Isto tako u trgovini nema dodavanja u kupovini jer jako puno tih stvari sadrži ono što ne smiješ jesti, pa onda ni ne pomišljam na to.
Jedino što mi je žao što je pivo na nepoželjnoj listi namirnica. Ipak lijep kažu, ako vam se nešto baš jako konzumira priuštite si s vremena na vrijeme. Ipak vrijeme je da počnem otkrivati svijet crvenih vina koja su poželjna.
Toliko za sada, nastavak slijedi.
Post je objavljen 05.07.2009. u 19:36 sati.