Pregled posta

Say nighty-night and kiss me ...

no.336

Bila je noć. Sunce je zašlo nedavno pa je nebo bilo još blago krvavo. Sjedila sam u autu na suvozačevom mjestu. Auto je parkiran stajao udvorištu kao još jedno mjesto za sjesti na toj otvorenoj zabavi. Sva četiri vrata bila su širom otvorena, sva sjedala popunjena.
Bilo je toplo i dekadentno. Preko lijevog ramena i susjedovog tijela do mene, promatrala sam oženjenog muškarca koji je baš pio pivu.
Bilo je toplo i i dekadentno a misli u mojoj glavi su slagale slike kako mu raskopčavam košulju i prelazim dlanovima po prsima sve do dijela gdje tijelo mistično nestaje u rubovima traperica stegnutima remenom.
Okrenula sam glavu na desnu stranu. Jedan je izgovarao tekst svoje pjesme u stisnutu šaku i njihao se u ritmu a onaj koji je mene privukao, nije govorio ništa. Nosio je crne hlače i naočale u kojima izgleda zanosno. Nismo izmjenili niti riječi.
Zatim je došetala Ona i povela me u kuću. Cijelu večer izbjegavala sam ući jer sam znala da je tamo On. Vodila me za ruku kroz hodike u kojima sam prepoznavala lica.
Ostala sam sama.
U susjednoj sobi Ona je vikala na njega.
Vikala je oštro i govorila stvari za koje sam znala da su ispravne ali sam željela da prestane. Ušao je u sobu i pogledao me. Mrzila sam sebe u tom trenu jer sam opet dopustila misao o nas dvoje negdje pred jutro. Ono što je rekao nikada ne bi izgovorio da mu nisam te riječi stavila u usta. Željela sam, trebala ih čuti. Nestao je a nestala sam i ja.



U jednoj sobi ležala sam sa Njom ( jednom drugom) na krevetu i ljubila je, a ona je ljubila mene. Osjećaj je bio želja. Njega dolje u hodniku i Njega vani sa prstenom na ruci.
Njega sa prstenom na ruci. Nije lijep što je dobro jer nisam ni ja, tajanstven je što je dobro jer sam i ja.
Ima ženu, što je u ovom trenu dobro jer u ovom trenu je imam i ja.

Probudila sam se oko 11 sati, sestre su upravo došle sa placa.
Soba je bila u polumraku ali je miris iz kupaone pozivao da požurim sa cijeđenjem veša.
Dobro jutro.

Zaista sanjam svašta u ovo zadnje vrijeme. Nije mi nimalo čudno što sam sanjala da sam sa ženom, jer u samom snu je imalo savršenog smisla. Nema veze ni što je to bila Ona.

On postoji. Dobro je što je ljeto i neću ga dugo vidjeti.
Zaista je oženjen. I to je dobro. Zaista TO je dobro.
Ali kada smo na rastanku i kada si nakon 'bok,bok' vrlo blizu usana damo tu pozdravnu 'ležernu' pusu,
i kada se okrenemo da odemo a ruke su nam još jedna u drugoj sve dok se vrhovi prstiju ne odvoje .... tada si dopustim onu znanu užarenu kuglu duboko u utrobi koja se raširi cijelim tijelom.

Ali velika sam i znam da je to sve. Znam da je to sa njegove strane, potvrđivanje samom sebi da je poželjan i dalje.
Ali to je zaista sve. Moram li spomenuti da je drag i dobar i da je to njegova kvaliteta. Ne moram. I sve je na svojem mjestu u mojoj glavi što se toga tiče dok me ne pobere ovakav san, a na glavi slušalice kroz koje, dok ovo pišem, klizi glazba koju mi je dao da si skinem jer je predivna.

Moja Marijana bila je u pravu. Vrijeme sa vremenom poklopi ljude. Izgubiš svoju generaciju jer si stalno petljao sa nekom drugom.
I kad se osvrnem oko sebe i sjednem sa curama iz srednje na kavu skužim da su oko mene žene, majke i supruge.

Ne želim djecu, nije u tom poanta. Poanta je u tome da su one napravile 'sve u svoje vrijeme'.
Ja nemam svoje vrijeme ili imam - ali je obrnuto, izmiješano.
Bila sam mamica kada sam trebala biti djevojčica a sada je obrnuto.
To je jedina stvar sa kojom nisam zadovoljna - a to je ujedno sve.

Mir mi je pobjegao.
Znala sam da neće dugo.

Jer dobro je biti sam ali ujedno i nije.

Molim?

Idem, oprati suđe, ocijediti novu turu veša, možda sa bratom otići u Maksimir.
Ono što je dobro da kad poželim mogu zaklopiti oči a tamo preko mog lijevog ramena i susjedovog tijela do mene vidjeti njega i nastaviti gdje sam stala.

Dobro da je ljeto, dobro da je ljeto.
Dobro.



Post je objavljen 05.07.2009. u 15:51 sati.