Ostavka premijera Sanadera je jedno od najvećih iznenađenja, koja su se ikad dogodila u suvremenoj Hrvatskoj. Nakon početnog šoka, sad smatram da je to čak i dobro, jer otvara prostor za promjene koje su nužne i koje se trebaju dogoditi, a do sada nije bilo dovoljno volje za njih. Jadranku Kosor treba pustiti da pokaže što zna. Možda nas iznenadi i pokaže, da može. Ako neće ići, onda ćemo na nove izbore, koji pružaju nove mogućnosti i novu nadu. Vjerujem, da se životi običnih ljudi neće ništa posebno promijeniti zbog odlaska Sanadera, možda tek kasnije na jesen, ako ne dođe do reformi.
Mnogi govore o katastrofalnom stanju, to se odnosi prvenstveno na financijsko stanje. Smatram da previše razmišljamo o novcu, koji je bitan, ali ne toliko koliko mu mi posvećujemo pažnju. Pogotovo se to odnosi na nas kršćane. Nama bi uvijek na prvom mjestu trebao biti Bog, a novac negdje daleko na ljestvici vrijednosti, a ne na prvom mjestu. Pridavanje prevelike pažnje novcu je idoliziranje novca i poput klanjanja lažnome bogu. Ionako kada umremo (a svi ćemo umrijeti prije ili kasnije), novac uopće neće biti bitan. Neće nas pitati koliko smo imali novca, koliko smo zarađivali i trošili nego kakvi smo ljudi bili, koliko smo voljeli Boga i ljude. Stoga puno je opasnija moralna kriza, nego financijska kriza.
Neki mediji najavljuju, da bi se mogao ukinuti Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. Ja sam oštro protiv toga. To je jedan od najboljih zakona u posljednje vrijeme. Kako je sada lijepo biti u kafiću kada je čist zrak, a kako je bilo užasno prije kada je sva odjeća zaudarala po cigaretama. Taj zakon je za dobrobit svih. Pušenje je uništavanje svog i tuđeg zdravlja uz davanje novaca za to. Posebno mi je mrsko kada svećenici, liječnici i vjernici puše, oni koji bi trebali pružiti primjer brige za svoje i tuđe zdravlje. Stoga, neka taj zakon bude i dalje na snazi.
Post je objavljen 04.07.2009. u 23:16 sati.