
Arena Zagreb, izgrađena na dodatnoj jednoj milijardi eura kredita, 4.7.2009. bila je poprište jednog modernoga demagoškog govora kakvog se ne bi stidjeli najveći demagozi u povijesti, i scene kao da ju je režirala Leni Riefenstahl, dakle, perfektna za oko, ali žalosna za demokraciju, te zabrinjavajuća za nacionalnu sigurnost, i licemjerna za povijest, sramotna za hrvatsku politiku, ali ne zato što glavna zvijezda političke HDZ-tribine, dr. Ivo Sanader, nije navodno svome članstvu i medijskoj javnosti naveo razlog(e) svoje ostavke, jer je to učinio 1. srpnja ov.g. na tiskovnoj konferenciji, nego zato što je vođa hvalisavaca pokazao još jednom kako isprazne riječi spin-doktora mogu zavesti mnoštvo koje hipnotizirano uzvraća zahvalnošću, suzama radosnicama, koje će se jednoga dana, koji će doći jako brzo, pretvoriti u krokodilske suze za uništenom, izgubljenom domovinom!
Održani sabor HDZ-a pokazao je ljudima, koji samostalno razmišljaju vlastitom glavom, kako izgleda jedan anti-demokratski skup, s jedne strane, i s druge strane, kako protagonisti vladajuće politike nisu svjesni svoga niti položaja domovine koju navodno poštuju. Ja, međutim, tvrdim, da ti ljudi u toj Areni nevole svoju zemlju. Oni su si umislili da vole Hrvatsku !!! I zato je situacija i bila opasna do sada, unazad 20 godina HDZ-a, kao što je opasna i danas više nego jučer, jer svi zajedno IDEMO DALJE – ali prema provaliji, a možda se već i nalazimo u provaliji!
Što se tiče samoga izbornog procesa na stranačkom saboru vladajuće stranke HDZ, takav prijezir prema demokraciji nisam vidio od raspada jugoslavenske komunističke partije, odnosno Saveza komunista Hrvatske, koja je pred kraj svoga polustoljetnoga mandata znala braem formalno postavit dva kandidata za šefa partije, i imala minimalni pluralizam unutar svog "demokratskog centralizma". Taj pluralizam kod Sanaderova HDZ-a nisam primijetio, osim ako imam tromost oka, pa neka mi bude oprošteno. Jednoglasje sigurno nije pluralizam!
Kako je dosadašnji glavni tajnik vladajuće stranke, Ivan Jarnjak, u roku od tri sekunde proveo glasovanje za novoga predsjednika (predsjednicu) HDZ-partije, to nisam vidio ni u crtićima.
Spominjanje unutarstranačke demokracije u Sanaderovu oproštajnom govoru, povodom ostavke na mjesto predsjednika stranke i vlade RH, i automatske inauguracije za počasnoga stranačkog predsjednika, predstavlja ruganje demokraciji jer unutarstranačke demokracije u Sanaderovu HDZ-u sigurno nije bilo nego autokratsko vođenje stranke po načelu političke podobnosti !!! Nitko ne mora voljet Ivića Pašalića, Branimira Glavaša ili bilo kojeg bivšeg hadezeovca (ja ih sigurno ne volim), ali način na koji su ovi vodeći bivši visoki, i mnogobrojni drugi dužnosnici i osnivači HDZ-a isključeni iz svoje stranke podsjeća na Titove sjednice CK SKJ i sječu glava u Karađorđevu 1971. godine. Način na koji je Ivo Sanader uopće postao predsjednik HDZ-a je totalna katastrofa za demokraciju i sramota za hadezeovce, s obzirom da je taj unutarstranački izbor godine 2000. bio po izjavama relevantnih svjedoka iz samoga HDZ-a krivotvoren u korist Ive Sanadera, odnosno, bolje upućeni izvori tvrde da je tada pobijedila Manolićeva udbaška frakcija nasuprot obavještajne frakcije generala Markice Rebića i njegova favorita Ivića Pašalića. Branimir Glavaš bio je tada cezar koji je izvojevao pobjedu za adezeov puk, a Ivo Sanader postao je poslije njegov Brut, i to sve u ime „demokracije“, „hrvatskog naroda“ i „hrvatske države“, i tako posljednjih 9 godina, i napose 4. srpnja 2009. opet slušasmo kralja Louisa XIV: Država – to sam ja! (HDZ = Sanader = Država). U prosvijećenim narodima, kao u francuskog naroda, nasljednici onih koji su tako tvrdili, završili su na giljotini! Franjo Tuđman je tako po umišljenim hadezeovcima stvorio hrvatsku državu, i bez HDZ-a bili bismo izgubljeni kao narod, a ovako, sa HDZ-om imamo svijetlu budućnost. Eto, samo neka se ukine blokada Europske unije i HDZ je postigao ono nešto što bi se moglo usporedit s prvim čovjekovim korakom po Mjesecu. Međutim, hadezeovci su izgleda pali s Marsa.
Idemo dalje – u analizi zaista modernog Sanaderova demagoškog govora, koji po spinu zaslužuje desetku, a po istini sadržaja nulu!
Naime, Sanaderov oproštajni govor je namještaljka za dobrotu svakoga čovjeka i uvreda zdravom razumu.
Govor u Areni je počeo antikomunističkim govorom, što bi bilo pohvalno kad ne bi bilo žalosno. Naime, otići s vlasti, i tek onda pozvati pravosuđe da procesuira komunističke zločine, je licemjerstvo na n-tu potenciju jer od 2003. do danas Sanaderova vlada po pitanju rasvjetljavanja zločina komunizma nije učinila koliko je crno pod noktom. HDZ po pitanju rasvjetljavanja zločina komunizma, i prosvjećivanju stanovništva o titoističkim zločinima i Titovoj diktaturi nije učinio apsolutno NIŠTA. Jeste čuli drugovi adezejci?
NIŠTA NISTE UČINILI! SRAMITE SE, LAŽLJIVCI JEDNI! NAJOBIČNIJI STE DEMAGOZI, BEZ IKAKVOG OBRAZA STE!
Iako je u vrijeme kada neoboljševik Stjepan Mesić staljinističkom propagandom uzdiže komunizam i titoističke zločine, kao da Berlinski zid nije pao, lijepo, milozvučno čuti nekoliko rečenica kontra komunističkih laži koje pljušte s Pantovčaka i sa stranica „liberalnog“ tiska i mas-medija, ipak je previše kada antikomunistički govor drži bivši premijer Hrvatske koji je na snazi ostavio sve Tuđmanove zločine nad hrvatskim antikomunistima iz devedesetih godina, dakle, nad pravašima. Ivo Sanader je u šest godina svoje vlasti prepustio predsjedniku Republike, 'drugu' Mesiću, da revidira povijest, da hrvatskom narodu nabija kolektivnu krivnju, da krivotvori hrvatsku povijest, da uzdiže zločinca Tita i da Titov komunizam prodaje narodu kao maglu upakiranu u antifašizam, i k tome je „ban“ iz Banskih dvora cijelo vrijeme osuđivao fantomski „hrvatski neofašizam“ u zemlji u kojoj caruju bivši komunisti i udbaši. Zemljo, otvori se!
U biti, Sanader je gori od Mesića, ako ćemo u kritici ići do kraja, jer nečinjenje je također veliki grijeh, a da ne kažem kako je Sanader u državnom aparatu zadržao brojne udbaše i bivše komuniste, i to mu hrvatski narod i povijest neće niti oprostiti, niti zaboraviti, jer je imao priliku osloboditi Hrvate okova titoizma, a umjesto toga dopustio Mesiću da se iživljava nad žrtvama komunizma, i nad hrvatskim narodom koji je kolektivna žrtva totalitarnog komunizma. Spomenuti u govoru i da hrvatski Ustav ima u svojim temeljima antifašizam je blasfemija za sebe, jer to je laž, naime, u preambuli hrvatskog Ustava nalazi se usidrena boljševička Oktobarska revolucija, a ne antifašizam !!!
Sanaderov dio govora u kojemu je kritizirao globalizam je također licemjerno na n-tu potenciju, jer upravo je njegova koalicijska vlada nastavila tamo gdje je stala Račanova tako zvana lijeva koalicijska vlada, naime, nastavila je žestokom implementacijom najgorih neoliberalističkih svjetonazora u javni život hrvatskih građana, u politiku, gospodarstvo, kulturu, i sve to je dovelo do uništavanja tradicije hrvatskog naroda na koju se Sanader licemjerno pozvao na svom sramotnom saboru koji je sramotan kao što je bio sramotan svaki anti-demokratski sabor Franje Tuđmana devedesetih godina.
Poruka iz zagrebačke Arene u Ljubljanu, da HDZ neće dati niti „centimetar hrvatskog teritorija“ je milozvučna, ali sjetimo se splitske rive 2001. i Sanaderove desnice, uz poruku: Nedamo naše generale! Godine 2005. vidjeli smo kako „nismo“ dali generala Gotovinu nego smo ga prodali kao posljednje hulje ovoga svijeta, i primili srebrenjake za to, kao Juda Iškariotski!
Sanader je na saboru HDZ-a spomenuo Bushev govor sa Trga Sv. Marka u Zagrebu da „nitko Hrvatima više neće oduzeti slobodu“, jer smo sada u Natopaktu! Ako će nas NATO štititi kao što je ondašnji „NATO“ sa distance štitio Hrvate kod Sigeta, 1566. godine, onda laku noć Hrvatska! Treba reć istinu, jasno i glasno: Sanader je svoju zemlju, koju navodno voli, doslovno priveo u NATO, bez da je hrvatski narod pitao za dozvolu. A liberalni Zapad je Hrvatsku primio u NATO protivno vlastitim načelima, jer osnovno načelo statuta Natopakta glasi da zemlja koja pristupa Sjevernoatlantskom savezu mora biti „demokratska, i pravna država“. Republika Hrvatske nije niti demokratska niti je pravna država.
U Sanaderovu govoru loše su prošli studenti i njihov borbeni štrajk za (ustavno) besplatno školstvo, ali je pohvaljena mladež HDZ-a. Sindikati da su dosadni kao muhe, jer traže samo povišice, a ne gledaju čuvanje radnih mjesta, međutim, prešutio je Sanader da su za vrijeme njegove vladavine neka poduzeća u Hrvatskoj radila tako da su radnici radili ali mjesecima nisu plaću dobivali, dok nitko nije zbog takvog robovlasničkog i kmetskoga sustava procesuiran!
Prodaja magle je i Sanaderovo pozivanje vlasnika banaka u Hrvatskoj neka građanima ne dižu kamate na kredite, jer, gospodo hadezejci, pa vi ste banke prodali, ne privatizirali nego ste hrvatske banke prodali stranim državama (ne privatnim vlasnicima nego stranim vladama), i što sad hoćete? Zar ne znate za privatno vlasništvo? Vlasnik banke smije radit što hoće i koliko hoće, pogotovo u Mesić-Sanaderovoj guberniji u kojoj nema anti-trustovskih zakona i prepreka izrabljivanju radnika nego neoliberalizam pur.
Strašnu korupciju Sanader nije spomenuo, što je zastrašujuće samo po sebi, posebno to polit-komesarsko postavljanje poslušnika na položaje u HDZ-u i državi, nepotizam i podobnost, veze i vezice, to je ono zbog čega se poštenom čovjeku diže kosa na glavi, međutim, to je politika koju uvijek iznova inaugurira HDZ, Sanaderov, a sada Kosoričin, to je politika da jedna ruka drugu mije, to je propast za Hrvatsku!
A kad smo već kod Starozavjetnih poruka, koje se uhvatio spin-doktor na svom saboru, evo jedne koju je Sanader zaboravio reć:
Izraele, propast leži u tebi!
Na kraju, žao mi je što post nije optimističan, ali nije do mene, samo istini gledam realno u oči.
Gdje je alternativa? Pa u tome da konačno počnemo cijeniti svoju zemlju!
CBK
Post je objavljen 04.07.2009. u 22:10 sati.