Pregled posta

Kaže "Ajmo"

Tko zna što će naskoro biti s Vladom, pa niti nema smisla opanjkavati Bajsa zbog genijalne ideje na koju je došla HTZ i još k tome potrošila vagone novca na reklamne kampanje i oglase.
Teza je da su Hrvati i drugi napučitelji Hrvatske, baš kao i populacija šire regije u krajnjem stadiju Alzheimera, ne samo zaboravili da Hrvatska postoji kao odmorišna opcija - već i da im treba, kao da u njoj ne žive, pušat parolice i slike o istoj, e kako bi se svi kolektivno pljasnuli po čelu "pa gle, stvarno, gdje nam je pamet!".


Ne mogu odoljeti ne biti i malo just for fun zločest, pa preporučiti uz plakat možda i dodatni slogan "U Dubrovnik ovaj put bez šlema i uniforme"

Uglavnom, tronuti kampanjom koja cilja ravno u dušu, svi bi skupno sa suzom u oku, naravno po prvi puta informirani, trebali valjda nazvati tetu u Zaostrog, poznanika iz Sukošana, barba/didu Šimuna u njegov tematski muzej kako se živjelo kasnih '50-ih koji tek figurira kao soba za iznajmljivanje, dok paralelno otkazuju let u grčkih pet zvjezdica sa punim pansionom & pogledom na karijatide za siću.
Spajanje obitelji, ultimativni cilj UNHCR-a. I HTZ-a.

Jeckyll i Hyde

Prije kojih 3 tjedna, boravio sam nekoliko dana u biseru našeg mora, Uresu Jedinom Od Ove Dubrave. Sve je čišći i uređeniji, bismillah. Spustili su i cijene! Jesu, čak i u The Gradu nepce može nešto prožvakati, a da ne potoneš u osobnu recesiju. Na trgu pored Katedrale Uznesenja Marijina popih i macchiato vrijedan tek 6 kuna, što ne nudi niti pajzla pored zadnje autobusne postaje Zagrebačkog ZET-a. Doduše, smjestio sam se u buljuk domaće mladeži i naručio na hrvatskom....

No, svaki dr. Jekyll ima i svog mr. Hydea. U gradovima su to obično kolodvori. Čak i na novom kolodvoru, brzo zavlada neki spleen i padne sitna prašina, a alternativni grad izlazi na vidjelo.
A Hrvatska ima još podosta skeleta u ormaru, uredno poredanih uz gradske rubove i tek malo podalje od blistavih riva i poneke uređene starine. Fektači, povlačitelji za rukav, rentijeri bez prijava i slični još su uvijek alive & kicking i u elitnim ljetovalištima, a njihova staništa su baš takvi kolodvori i svako mjesto obavljanja javnog prometa gdje postoji makar i mala mogućnost zaustavljanja vozila, kako bi kolektivno napali svoje žrtve.

Čekajući bus za zračnu luku zavaljen u klupu, ugledah Japanca kojeg je ispljunuo tek pristigli bus i odmah ga, kao i ostale putnike s mrvom "stranog" izgleda, po već drevnom običaju opsjela jata rentijera raznih sobičaka, čije bi se grabežljivosti postidjeli i galebovi. A od kojih su se neki modernizirali, pa cukaju sa sobom i cijele fotoalbume svojih visokocijenjenih nekretnina.
Kao i svaki Japanac, i jadničak je pao s Marsa i s onom mješavinom poniznosti, zbunjenosti i odbijanja doteturao do sjedala uz moje. Za koji vrag se uopće odlučuju na putovanja, uvijek pomisliš kad im vidiš izgubljenost i stres na licima...

I dok je preslagivao svoje putne prnjice, eto uporne starije krupne i živopisno obučene gospođe koja se iz jata odvojila za njim, pa štemerskim tonom uz dodirivanje po ramenu krenula u ofenzivu:
"Rum, ju nid rum? Čipest in Dubrovnik (aj' hvala bogu nije rekla Djubrouvneek). Ic najs, aj hev onli uan, džest for ju. Aloo?"
Propali student iz Nagasakija odmahne ručicom i počne tiho cviljeti još lošijim engleskim "vejt, vejt. Aj nid tajm. Pliz.Tenk ju."
"Ic handridfifti kunas. Vit šauer. Dont tink, čipest."
On cvili i sliježe ramenima.
"Handridfifti, ic tventifajf juroz"(kreativna je )
Cviljenju i "aj nid tajm" je pridružio molbu "have to calculate".
I uze on mobitel, bilježničicu i stade kuckati. Baba laje, ne gasi se. Kao političar, uvijek iste parole. Prođe 10, pa 15 minuta, on još računa.
Ponuditeljici smještaja se priduži peroksidom spržena dama srednjih godina u bijelim, izgužvanim i pomalo prljavim vrućim hlačicama iz kojih se prelijevao celulit, s pljugom u ruci i tonom šminke na sebi.
"Jel' uzo više tu sobu, šta radi ajmo na kafu"
"Budala računa. Alo, vi dont hev mač tajm, kar is going to pik as to d rum, ju vont it or not?"
"Ajnidtajmkalkulejtingpliztenkjupliz", mrmlja Toshiro.
Ponuditeljica smještaja & ponuditeljica ljubavi uprle zajedničkim snagama.
Kokošinjcu se pridružio se i brkati gospodin,te u pauzama njihova lajanja pokazuje svoj portofolio sa slikama soba. A pepeo njegove pljuge pri tom pada ravno na japančev mobitel, kojim je i dalje izračunavao. Iako se već tada na svoj autistični način zapravo tek još branio od kulturološkog šoka.
Obzirom da je svima okrenuo nejaka sušijem poluishranjena leđa, izvršen je zadnji pokušaj proboja, a ovo citiram doslovce:
"Alo, vi ar going. Kar is kaming, ju kaming? Uan rum ju, uan rum lejdi from Koreja. Moš je i jebavat što se mene tiče. Fak, OK?. Vi ar in kafe akros d strit.".
Ponude su skrenule sasvim po ćejfu zblajhane pridružnice...
Začudo, na spomen Koreanke, potomak bivših gospodara Dalekog Istoka napokon se prenuo, prekinuo daljnje neminovne ponude, ustao iz svoje stolice, munjevito pokupio stvari, te neuobičajeno odrješito odmahnuo rukom i nestao bezglavo u mraku pristaništa.
Dvije dame iz Fellinijevih noćnih mora slijegnuše ramenima.
Izgleda da ima nekih neriješenih međunacionalnih tabua i Tamo Gdje Sunce Izlazi. Makar i nije razumio "jebavat".
Majka s djetetom pored mene cijeli je mini-kraval prokomentirala s: "ajoj... dobro došli u Hrvatsku".



Neum i bezumlje

I Hrvatska, ako je skroz pozitivno i benevolentno uzmemo kao Jekylla, ima svog Hydea. Postoji mjestance na Jadranu koje izgleda kako bi mi izgledali kad bi i ono malo zakona koje poštujemo prestali imati svoje stvarno značenje. Nešto zapravo vrlo mentalitetom blisko, budimo iskreni.
Naime, bijah na konferenciji u Neumu. Rupe od metaka su neprocjenjive za puni dojam.


Sjajno mjesto. Nema mjenjačnice, jer valuta ionako nije bitna, a ako ste baš tvrdoglavo magare, promijenit će vam valutu dežurni u policijskoj postaji - i to po nelošem kursu.

I sve je opušteno. Autorska prava i piratizacija zbog kojih se lome koplja pa čak i u istočnjačkim despocijama tu i tamo neki bager protutnji preko brda uzapćenih CD-a ili DVD-ova, ovdje su razriješena u korist krajnjih potrošača. Fascinantan je podatak da u tom malom jadranskom raju funkcionira više glazbenih dućana uz magistralu, gdje i da želite naći i platiti punu cijenu za originaland CD/DVD, to jednostavno nećete moći učiniti. Postoje samo piratski i to uredno zapakirani u celofan i sa svim omotima kao i originali.

No, poslovni duh se tu nije zaustavio. Ima tu i stvari koje bi mogli usvojiti od poduzetnih Neumljana. Koliko dućana južne Hrvatske brine o japanskim potrošačima i njihovoj informiranosti?

(kliknuti thumbnail...)

Da hedonizam bude potpun, tu su i delicije koje jednostavno nema šanse da su ugrabljene u teritorijalnom moru BiH koje je veličine lavora, no - na ugostiteljsko i gostinsko zadovoljstvo, ruka legalnosti dopire samo do mjesta gdje se konzumira. A tu je sve čisto, BiH je koliko smo naučili, vrlo permisivna zemlja, da ne kažem liberalna. Vuk pojeo magare, tj. prstace.



Pogled na neumski zaljev je zgodan, no pogled iz zaljeva na brdo ispod magistrale je ponekad zastrašujuć. Stoga što izgleda kao da se velika kompozicija vlaka puna betona zaustavila ponad padine i izlila svoj teret niz nju. No, neopterećeni birokratskim njurganjem, građevinari pitoresknog mjestanca mogu barem duši i kreaciji dati na prostu volju. Valoviti kameni zid u stilu tvrđave je tek jedan od brojnih zgodnih accessoira apartmanskom smještaju.


S magistrale do obale ima tek nekoliko cestovnih ulaza i ništa više. SVI prolazi do dolje su blokirani privatnim kućama i moš se slikati - ili, ako ugledaš neku nekretninu u gradnji (hvalabogu, gradi se nemilice), jednostavno prođeš kroz istu. Ja sam se do obale (autobus ne smije stati više u samom mjestu zbog zabrane obavljanja putničkog ukrcaja/iskrcaja za prijevoznike koji tu djelatnost nisu registrirali u BiH; ali to su cjepidlake iz Sarajeva...) jednostavno spustio stepenicama, pa malo kroz buduću dnevnu sobu apartmanskog giganta, pozdravio radnike koji su baš bacali grubo žbukanje i napokon sišao do rive....Ni komadićak zemlje se ne ostavlja neprijatelju, tj. stepenicama ili cestici prema dolje.

No budimo iskreni, tko od dragih Dalmatinaca nije barem jednom poželio i imao mokri san o onom što je u Neumu viđena stvar, betonizirati sve do plaže, samu plažu, pa konačno i ono malo šiljaka stijena koje vire iz vode dodatno zalitati cementom kako bi dobio skakaonicu nasred mora?
Neprocjenjivo.

Liberalizam se očituje i u jezičnoj opuštenosti. Nikako da pogode, barem kao ćorava koka, no zašto brinuti kada se zna na što se misli. L, T, I ili Z viška, pih - nek se vidi da raskoš....




Sve smo mi, i više od toga (teško je nabrojati i 10 % ), već vidjeli u svakom mjestu na Jadranu, ovdje se to samo nagruvalo u ljubomorno održavanih kilometar dva bosanskog i hercegovačkog mora. Što god mislili, sumnjam da bi s poslovne strane stvari gledano, unisono uživali da je i taj dio obale npr. hrvatski. Previše se RH propederila po njihovim kriterijima, od zabrana pušenja do inspekcijskog nadzora. Iako, čistoću svoje male prćijice drže, da bih riječ rekao...

Teško je zapravo naći što nam sve to fali e da bi barem stranci prepoznali ono što neki od nas gamadi kojima srce kad kaže ljeto kaže Toscana ili Delphi, zapravo imamo. Kad smo mi već toliko nezahvalni Almi Mater i slijepi kod očiju koje cijele godine gledaju i slušaju o svim tim ljepotama, bježimo na Kanarska otočja
Dok nas Turistička Zajednica zavodljivim sirenskim zovom "kaže ajmooouuu" uzalud vabi nazad
A banke upozoravaju da nije nužno raditi cijele godine, tko je to vidio....





Post je objavljen 04.07.2009. u 09:20 sati.