Bespomocno lezim u krevetu i tupo zurim u plafon.Suze mi umivaju lice.Do mene dopire zvuk njihovih glasova.Svadaju se.Ponovno.I mene navode kao razlog svade.Ponovno.Boli me u grudima.Tableta je popustila.Bolest ponovno prevladava mojim bicem.Sklapam oci i gubim svijest.Budim se,ali ne zapravo.Budim se u svojoj nesvjestici.Ustajem.Pogledom zbunjeno prolazim okolicom i primjecujem da sam u prirodi.Hodam tamnom ulicom.Odjednom kao da dobivam carobni stapic i shvacam da stvari mogu biti bolje.Da mogu biti onakve kakve zelim da budu.Onakve kakve bi trebale biti.Sunce sjaji i pada kisa.Jedna od najljepsih kombinacija kise i sunca.Sunce kapi kise obasjava,kapi izgledaju poput dragulja a iznad oblaka rasprostire se duga.Preljepo je.Jako je malo takvih trenutaka.Zato i jesu dragocjeni.U lokvi vode vidim svoj lik i ne mogu vjerovati.Pa ja se smijesim.Dizem pogled i ugledam njega.Stoji nedaleko od mene,gleda me i smjesi mi se svojim predivnim osmjehom.U soku i nevjerici sa velikim osmjehom na licu trcim prema njemu.U njegov zagrljaj.Ulovi me u zagrljaj i nekoliko trenutaka drzi tik do sebe.Gledamo se.Osmijeh obasjava nasa lica.Cvrsto me stisce svojim snaznim i velikim rukama.Polako mi se priblizava i svojim mekim usnama pronalazi moje.Sreca sije iz nas.Iznad neba duga svjetluca svojim sarenim bojama.Izgleda kao da je poprimila nasu srecu.Ne mogu vjerovati da mogu biti ovoliko sretna.No odjednom sve prestaje.Budim se.Pogledam oko sebe,no to nije moja soba.Naglo potegnem ruku,zapece me.Iscupala sam neku zicu iz svojih vena.Infuzija.To je bila infuzija.Ma k vrapcu ponovno sam u bolnici i shvacam da je ono bio samo san.Prokleta iluzija.Moja sreca ne moze biti stvarna.Samo iluzija.Sreca je iluzija.
P.S...idem u bolnicu i nece me biti 2 tjedna...tak da vam necu moci komentirat...uzivajte pozz
Post je objavljen 04.07.2009. u 00:48 sati.