Gledam kako bih bolje čuo. Slušam kako bih bolje vidio. Jedem slatko da uvidim gorku stvarnost života. Diram da čujem miris surove stvarnosti. Mirišem cvijet kako bih dotaknuo daleku zvijezdu. Igram se osjetilima. Igra za zarobljeno dijete idealističkih nazora u tijelu svjesnom stvarnosti okoline koja upravo održava luktarsku prestavu glumeći sudbine. Ponovno čujem boje naslikane na platnu prikazivajuci iste te sudbine u vlastitim predstavama. Osjet se ne zadržava. Pogled mi bježi na zvuk koji je dolazi s obližnje krošnje na kojoj djetlić traži opstanak. Diram okus koji iznova nabacuje izgled nevjerice na mom licu. Mirišem stvarnu sliku sunca u zalasku. Da, igram se osjetilima. Dočaravam svijet onakvim kakav on rijetko je, onakvim kakav bi trebao biti. Moć osjeta je moć stvaranja snova. Da, nastavit cu se igrati osjetilima.
Osjet, sredstvo pomocu kojeg cemo doci na put emocija predstavlja samu bit zarobljenog djeteta. Da, igram se osjetilima. Ne, ne igram se emocijama.
Post je objavljen 04.07.2009. u 00:40 sati.