Marketing
ništa.
Nešto se mijenja u zraku oko nas. Makar, možda je to samo moja paranoja. Mi paranoici uvijek imamo dvojbe oko promjena u zraku jer nikad nismo sigurni jesmo li ju upravo izmislili kako bi nahranili naše panike ili je zaista promjena u zraku, koja nas uspaniči. Mi se bojimo promjena jer smo se jedva prilagodili na prošle promjene, koje su trajale taman toliko koliko dugo smo bili u panici oko njih, i taj tren kad smo se smirili stigle su nove. To i čekaju, kurvini sinovi, da smo spremni za njih. Meni je puno draže kad sam nespreman na promjene kada dođu jer sam uvijek spreman reći da nisam bio spreman. To je problem sa ovim modernim promjenama, mijenjaju se. Nekad su promjene bile nepredvidive i svakodnevne. Tada negdje se pleme Paranoika načelo i ustanovilo na planini svijeta. Na te su točke statuta priznali i potpisali. U ugovoru, međutim, ima ovakva nekakva rečenica sa riječju "međutim" u njoj, nakon koje se spominje da nadležna stranka nije odgovorna za promjene koje nisu pod ničijom kontrolom nego pod kontrolom snaga koje nisu dale da ih se uvedu u ugovor jer su imale važnijeg posla. Imale su posla manipulacijom zraka svaki put kada se nešto dogodi. Takvu sam promjenu osjetio na početku ovog teksta. Takvu je promjenu osjetio i Bob Dylan kada je napisao pjesmu the times they are a changing. Takve su promjele osjetili oni koji su te promjene najavili. Za ovu promjenu nije bilo najave, međutim. To znam jer se događa a nitko o njoj ne govori. Ne govore o njoj jer nitko nema pojma o kojoj se promjeni radi. Ja sam jedan od tih koji ne zna i strahuje. Čega točno strahujem ne znam, ali Shakespeare je rekao da se nema čega bojati osim straha samoga, i boga ti imao je pravo. Ne znam što se mijenja ali je se bojim. Krleža je rekao da nigdar nije bilo da nije nikak bilo, i znam da je govorio o strahu. O strahu je govorilo i pleme Paranoika, a oni su pak znali o čemu govore. Sada se svi bojimo ničega. Ništa je naš najveći neprijatelj. Svugdje je oko nas. Gdje god se okreneš, gleda nas ništavilom. Toliko se bojimo ničega da smo stvorili svašta da ju stavimo na ničije mjesto! Da popunimo ništavilo nečim i tako potopimo njenu mornaricu, osakatimo prvu liniju, ustanovimo carstvo svečega! Sada smo okruženi svačime i nemamo se čega bojati! Možda je to promjena koju sam osjetio? Mi smo uzroci te promjene. Prošli smo kroz ništa u sve i bojimo se jesmo li napravili pravu stvar kada smo ju napravili, jednu po jednu.
Post je objavljen 03.07.2009. u 22:57 sati.