Marketing
JURIN: VOJSKA JE NAKON POŽARA NA KORNATIMA TRAŽILA UNESREĆENE
ZAGREB
Piše: Krešimir Buterin
Već su gotovo dvije godine prošle od najveće tragedije hrvatskoga vatrogastva. Dvanaest hrabrih vatrogasaca izgubilo je živote toga kobnog 30. kolovoza 2007. godine, tijekom intervencije na otoku Kornatu. Za njihovu smrt, utvrdila je kasnija multidisciplinarna istraga u kojoj su sudjelovali i inozemni stručnjaci kao što je Portugalac Domingos Xavier Viegas, kriva je raritetna pojava pod imenom eruptivni požar. No, ni danas gotovo dvije godine kasnije, „slučaj Kornati“ ne miruje. U jednom dijelu medija, ali i među obiteljima poginulih vatrogasaca, i dalje se ne vjeruje u zaključke domaćih i stranih stručnjaka, već se nanovo potpaljuju rasprave i sumnje da je tu riječ o zavjerama, urotama, vojnim tajnama... Hoće li kornatska tragedija ikad biti zaključena, upitali smo glavnog vatrogasnog zapovjednika RH Mladena Jurina.
 |
O djelovanju vojske, jer upravo se iz toga izvlače teorije zavjere i misterije, Jurin također ima svoje mišljenje. „Te je noći na otoku pokrenuta velika akcija policije i vojske jer se krenulo od stajališta da na otoku možda ima još stradalih. Ideja je bila pročešljati otok, a u Hrvatskoj, osim tih dviju službi, nemate druge operativne snage spremne za brzo djelovanje. Ja sam na Kornate stigao te iste večeri, i koliko znam, nitko tijela poginulih vatrogasaca nije tijekom noći prevozio s Kornata na Zemunik. Dakle, prema mojim spoznajama, tijela poginulih vatrogasaca cijelu su noć bila na Kornatu. I drugo jutro, kada sam se helikopterom vratio natrag na otok, jasno sam vidio na stotine policajaca i vojnika kako hodaju jedan uz drugoga i 'češljaju' svaki dio otoka ne bi li eventualno pronašli još nastradalih osoba. Sve drugo su insinuacije“, smatra Jurin.
U razgovoru za „Zaštitu“ glavni vatrogasni zapovjednik nije skrivao zaprepaštenje tvrdnjama koje su se zadnjih dana pojavile u dijelu medija, a prema kojima su vatrogasci na Kornatima prije dvije godine – gorjeli čak dva puta! „Jednostavno ne mogu shvatiti odakle takve tvrdnje i ideje. Praktički je nemoguće da vatra, nakon što jednom prijeđe preko nekog područja, krene opet istim putem. O kakvom se gorivom materijalu u tom slučaju može raditi? To su čiste nebuloze“, odlučno Jurin odbacuje takvu mogućnost. Što se tiče novoobjavljene fotografije koja je nekima i poslužila kao temelj za tvrdnje o dva požara, ističe da je on nikada prije nije vidio. „Međutim, istražni sudac u Šibeniku kaže da ju je imao u spisu prilikom istrage i da ona ne otkriva ništa novo“.
Jurinove riječi neki je dan potvrdio i Mladen Mužinić, pripadnik HGSS-a koji se toga 30. kolovoza prvi iz helikoptera spustio na poprište tragedije. “Jedini koji su micali tijela na Kornatu bili smo mi iz HGSS-a Split, koji smo na mjesto katastrofe došli prvi. Bilo je prijeko potrebno evakuirati ozlijeđene te smo to i učinili, pomaknuvši ih dvadesetak metara od mjesta tragedije. Nitko mrtve vatrogasce nije dirao. Jedan od ozlijeđenih je, uz našu pomoć, propješačio 20-ak metara do sigurnijeg terena. Svi su bili u stravičnom stanju. Nismo im čak mogli stavljati komprese na opečene dijelove tijela jer im je doslovno koža otpadala. Bilo je jezivo“, kazao je Mužinić za Slobodnu Dalmaciju. Nakon što su ozlijeđeni evakuirani helikopterom na kopno, na Kornatu su ostala tijela smrtno stradalih. „Stipe Božić, Srđan Vrsalović, ja i helikopterska posada HV-a, koja nas je iz Splita i dovela na Kornat, uvečer smo, nakon akcije spašavanja, otišli u Zemunik gdje smo čekali sutrašnji dan (31. kolovoza), kada je bio zakazan očevid. Dokle god očevid nije završio, nitko mrtva tijela nije smio pomicati s Kornata. Čim je očevid završio 31. kolovoza, naši članovi iz Šibenika tijela su pripremili za transport, te smo ih helikopterom HV-a prevezli na Odjel za sudsku medicinu u Splitu, gdje je obavljena obdukcija. Po tijela smo došli na isto ono mjesto odakle smo večer prije evakuirali ozlijeđene“, objasnio je Mužinić.
U razgovoru za „Zaštitu“ koji ćemo u cijelosti objaviti u našem novom broju sredinom srpnja, glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin poručio je kako želi da se ova nezamisliva tragedija promatra potpuno izdvojeno, kao odvojeni događaj. „Nikako ne bih želio da ga ljudi poistovjećuju s čitavim ustrojem vatrogastva u Republici Hrvatskoj, odnosno s našom organizacijom. Mi smo i te godine imali više od 2500 požara, a ovo je jedan izdvojeni slučaj. Lani smo imali još više požara, 2650 požara, pri čemu smo – zahvaljujući postavljenoj organizaciji - više od 90 posto požara uspjeli pogasili unutar četiri sata! To je, dakle, hrvatsko vatrogastvo, a ne ova zastrašujuća tragedija na Kornatima. Ona je uistinu strašna, teška, nezamisliva, ali zabrinjava činjenica da se opet iste tvrdnje potenciraju upravo sad, pred novu požarnu sezonu, što je psihološki jako loše za sve nas koji se bavimo vatrogastvom. Osim toga, onaj kraj još se nije smirio, ljudi su i dalje uznemireni tom tragedijom. Kod zapovjednika u tom dijelu Hrvatske, ali zapravo i među svima nama koji zapovijedamo unutar vatrogasnog sustava, postoji bojazan da svatko od nas može pogriješiti jer postoji ta zapovjedna odgovornost. Naravno, naš je posao vrlo odgovoran i opasan, praktički kao rat, mi uvijek idemo prema mjestima od kojih svi ostali bježe. I pritom je uvijek moguće donijeti krivu odluku, napraviti lošu procjenu, umjesto lijevo krenuti desno ili obratno. Mi smo uvijek u opasnosti“.
Usporedbe radi, Jurin je istaknuo da Hrvatska, u odnosu na mnoge druge zemlje, ne samo ne u okruženju nego i šire, „ima daleko najmanje stradavanja u požarima otvorenih prostora“. „Sjetite se samo da je u Australiji ove godine u požarima poginulo više od 200 ljudi. U Grčkoj su prije dvije godine u požarima život izgubile 64 osobe, u Portugalu i Španjolskoj godišnje u prosjeku u požarima smrtno strada dvadesetak ljudi, a u Kaliforniji svako malo izgori više stotina kuća i bogataških vila...“ Istodobno nama u Hrvatskoj, primjerice lani, nijedna kuća nije ni oštećena, a kamoli da je uništena u požaru. Eto to je sustav našeg vatrogastva, to je sustav koji smo izgradili i koji u Hrvatskoj djeluje. Što se kornatske tragedije tiče, ja sam i u mom zadnjem razgovoru za 'Zaštitu' rekao da mi 2007. godinu uopće ne želimo gledati kroz statističke pokazatelje. Ne pada nam napamet govoriti da je ta godina za vatrogastvo bila uspješna jer smo ugasili toliko požara i spasili toliko kuća. Nama je te godine poginulo 12 kolega, to je daleko najgora godina u povijesti hrvatskog vatrogastva i drukčije o njoj i ne možemo govoriti. Bilo bi neukusno uz 12 mrtvih kolega govoriti o bilo kakvim rezultatima. zaštita
 |
Post je objavljen 03.07.2009. u 12:00 sati.