Što ćeš učinit kada se svjetla izgase
u koga ćeš pokazati,
za sve dane neprobojne svjetlosti,
za svako tvoje djelo,
pogledat ćeš u sebe.
Miris crne tišine,
pogled prema vratima od mašte.
Sjene se igraju a ja samo gledam.
Gledam slomljene dane,
gomilanje praznih snova
i samo jednog što stoji.
Dolazim kao prekid svjetla,
sa kočijom od boli,
ogrtač patnje kojeg tebi poklanjam.
Strah ti je velik kao i vjera.
Soba izgrađena od tvoje nemilosti
debeli zidove me zadržavaju,
upitaj me da te napustim,
zaželi da ne postojim,
želje su tako skupe.
Post je objavljen 03.07.2009. u 15:30 sati.