Neke stvari se ponavljaju. Otprilike svake godine slični postovi. U proljeće je Dan sisa, ubrzo od Loosice rođendan, mjeseca dana nakon ostanem sam u kući na cijelo ljeto, moram zalijevati cvijeće (i starino i susjedino) svaka 3-4 dana (hortenzije svaki, i to znamo), raspišem natječaj u kojem tražim djevojku vičnu pospremanju, pranju suđa, peglanju i kuhanju kompota (dobro, ovo je izostalo prošle godine).
Bljeskovi racionalnosti i zrelosti nisu postali pravilo, već se pokazali slučajnim i jedinstvenim. A koliko god ništa ne kuhao, nakon 10 dana se nakupi suđa.
Molim vas, pomozite! Nježni dodir sužvice popraćene sapunicom kuhinju bi trenutno preporodio!
Krajnji je čas, nemamo puno vremena, stvari sada na prvi pogled ne izgledaju najbolje, ali u spretnim rukama kuhinja bi zablistala nakon 20 minuta uvrh glave. Poslije vikenda situacija neće biti ista. Ako se ne utrpam negdje na ručak, morat ću kuhati, a to znači: osim standardna dva tanjura, žlice, vilice i noža, tu su i minimalno dvije rajngle, šeflja, kuhača... (ovom nizu kao da nema kraja). Bojim se da je sutra oko 13 sati „točka s koje nema povratka“. A to znači da pranje suđa skupa sa kupljenjem mrvica i površnim pranjem elemenata neće trajati manje od 45 minuta. Ako me volite, poštedit ćete me tih strahota.
Sam sam si kriv što sam se doveo u tu situaciju... Kad ja gospodin svaki dan moram sok piti iz druge čaše, jogurt ili kakao iz druge šalice, uzimati čiste tanjure za sendviče... čak sam neki dan i pivicu pio iz čaše!! Pazite vi taj bezobrazluk! Makar, zadnjih dana se trudim, sendviče jedem bez tanjurića, a paštetu sam si dva dana mazao istim nožem.
Post je objavljen 03.07.2009. u 12:32 sati.