Nakon što sam provela pola sata s Tananom, činilo mi se kao da ju znadem milion godina i kao da sam u moru čudnih ljudi konačno nabasala na nekoga sa svoje planete. Iako je nadjev čudan i stran često od mora tih ljudi bio krpan mojoj pojavi, i bio vraćan moru u istoj mjeri, po prvi puta ne mogu poreći tu neku bliskost s nekim koga uopće ne poznam. Nakon tih pola sata, Tanana je zauvijek izbrisala sa sebe pridjev nepoznate i strane osobe. A i dalje nisam znala ništa o njoj.
Drugi puta kad sam ju vidjela, bila je ne samo tanka, već skoro i prozirna, usne su joj drhtale pri spomenu na friškog bivšeg koji već ima novu ljubav. Pogodilo me to ravno u želudac, prizvalo slike bivših i novih im ljubavi...nisam mogla dati od sebe ništa više od bespomoćnog slijeganja ramenima i onog uh, eh, ah, jebiga. I pritom se u sebi krišom čuditi kako je tako prozirna i tanka ljepša nego ikad prije. Eh, jebiga, a šta ćeš...
Treći susret donio je sretnu Tananu, sigurnu i vragolastu. Do tada sam i ja posložila kockice o njenom bivšem i sve sam joj znala reći. I kako je njemu teško. I kako se ne snalazi baš najbolje, i kako njegova nova ljubav nije ljubav, nego njegov strah od samoće, jer je to sve učinio stihijski, očajnički pozivao u pomoć, (toliko da mi se učinilo da ne bi odbio ni moju ruku da sam se kojim slučajem drznula pružiti mu, ali to joj nisam rekla, to možda i nije istina, možda je samo uobrazilija s moje strane), i da je ona puno jača od njega i da treba nekog ravnog sebi...i da ako želi uživati i zaljubljivati se iznova i biti svoja, samo neka pregrmi to malo što boli...i cijeli svijet je pred njom. Smješkala se zadovoljno.
Tanana je mlađa cijelih 13 godina od mene. S već redovnim menstrualnim ciklusom u ono doba, mogla bih joj mama bit. Tijelom. Što mi ne daje pravo da joj solim pamet. I ne solim...rekla bih više da joj se silno divim, i da joj želim da iskoristi sve te godine koja ja nisam imala muda sebi priuštiti.
I rekla bih isto tako da se sad pomalo osjećam kao neka kućanica koja se uživljava u tuđi život jer svojeg nema. I koja želi da ta mlada cura doživi sve one ljubavi i avanture kojih se ona, tako nesigurna i uplašena, unaprijed odrekla. I kao da, gledajuć u njen mladi život, i ona može osjetiti barem djelić onog što je propustila...
I onda si mislim kako sam fina mustra jer ne podnosim sapunice na televeiziji...
Post je objavljen 02.07.2009. u 23:53 sati.