Nije da me puno briga za to sa premijerom. Samo se uklopilo u opću atmosferu straha, neizvjesnosti i tjeskobe. Da se pogrešno ne shvati, nije da nas muči odlazak, nego razlog odlaska. To je ona priča sa brodovima koji tonu i štakorima.
Brod se već prevrnuo na lijevi bok? Dajte nam javite, da umremo pjevajući.
Sve više ljudi malodušno sliježe ramenima, prevrćući po džepovima zadnje kune.
Pokušavam u glavi logično posložiti uzroke i posljedice, tražeći neku pravilnost u tijeku povijesti, koja bi pokazala da stvari nisu baš tako strašne i da će većina nas lako proći kroz sve.
To sve su ona vražja meksička gripa, otkazi tj. recesija, i kiša koja u Splitu uporno pokušava ljeto pretvoriti u jesen.
Čudno neko ljeto ove godine, sve mu se nešto ne da.
„Moj je dida proživija i preživija tri rata“, kontam u sebi pokušavajući se ohrabriti dok po oglasima bezuspješno tražim zaposlenje.
Ovo već predugo traje. Dođe čovjeku da kaže daj, ako trebamo pokrepati, nek' se to dogodi sada, nemojte nas više mučiti.
Plivaj narode, plivaj.
Post je objavljen 02.07.2009. u 14:08 sati.