Oprostite mi na tipfeleru iz naslova, ali još uvijek mi se tresu ruke od tragične vijesti na koju nisam bio spreman. Oh Ivo, ta zašto si nas ostavio? Znam da si bio pod strahovitim stresom, znam da si u politiku dao cijeloga sebe, a nisi dobio ništa...
Jučer je bio tužan dan za Hrvatsku koja je izgubila dvojicu imenjaka – jednog pravednika i političkog umjetnika i drugoga Ivu koji je pao na bojišnici Wimbledona.
Težak je to udarac za ovako malenu državu koja se ljušti kao kora od banane.
Svojedobno sam Ivu-domoljuba nazvao Ivo Bananer, ali nisam trebao. On je tako naočit muškarac neviđene retorike i manira, s nevjerojatnim osjećajem za ritam i međunarodnu politiku.
Oprosti mi Ivo, nadam se da će te puk više cijeniti sad kada si otišao...
Nepravedno su se obrušili na tebe svi oni koji su te tapšali po ramenu i sad vidiš kako su oni zločesti. A, ti...ti si tako dobar i tako lijep.
Da citiram mog omiljenog buhercegovačkog književnika Miljenka Jergovića: „Sanader se predstavlja kao čovjek dalmatinskoga šarma, kojemu je stalo da u svakome času odaje dojam nekoga tko ima višak samopouzdanja. Svoj svjetonazor izlaže vrlo precizno i konzekventno, bez onog straha, koji je uobičajen za većinu naših političara, da će se odati ili da će reći nešto što će ga u očima političkih simpatizera učiniti nesimpatičnim. Bez obzira na već petnaestogodišnji staž, on i dalje govori kao intelektualac u politici. U razgovoru iznimno rijetko frazira, i to samo u trenucima kada govori o svojoj stranci. Njegov su govorni izraz i stil bogati. Ne koristi poštapalice, ne brza, sugovornika gleda u oči, ali u tome nije napadan. U razgovoru ne nastoji uspostaviti svoj autoritet, čuje svako pitanje i reagira na ono što mu se kaže. Razinu i vrstu diskursa trenutačno prilagođava sugovorniku, što je, vjerojatno, njegova najvažnija politička vještina."
Pa kad moralni kompas Jergović kaže takvo što o svom dragom premijeru, onda mogu samo potvrdno kimati glavom. Što mi drugo preostaje?
Nitko ne zna kako je Ivi bilo teško, nitko ne zna koje je žrtve podnio, nitko ne zna koliko je putovao svijetom kako bi nas odveo u bolje sutra...
Kad neki Hrvat ubije par Srba u samoobrani, odmah ide u Haag.
A kad U2 zapali 90 000 Španjolaca, nikome ništa.
Čak niti optužnice za genocid.
E, jebeš ovu državu.
Post je objavljen 02.07.2009. u 08:53 sati.