Komandant bataljona sa jos nekoliko oficira posjetio je ranjenike koji su se lijecili u bolnici u Meljinama.U bolnickim sobama-jezivi prizori.Ljudi u zavojima,bez ruku,nogu,sa opekotinama...Prepoznajem nekoliko njih i iz naseg bataljona.
Cudno,svi mirno pricaju o svojoj tragediji kao da je bas tako moralo da bude!Ovdje se prvi put istinski uvjeravam sta je zaista rat!Sve ono sto sam do sad prezivio-strah,umor,nesanica,nervoza...izgleda mi kao igra pri ovim prizorima!NIJEMO SLUSAM ONE KOJI PRICAJU KOMANDANTU DA JEDVA CEKAJU DA SE OPORAVE I-VRATE NA RATISTE!
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o opsadi Dubrovnika,pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 02.07.2009. u 02:12 sati.