Marketing
BREAKING NEWS: SANADEROVA OSTAVKA - KOLIKO VRIJEDI?
Iz politike odlazi dr. Ivo Sanader, književnik, političar, državnik, bivši predsjednik vlade i bivši predsjednik (vladajuće) Hrvatske demokratske zajednice i nasljednik Franje Tuđmana na čelu stranke čija ga je saborska većina s koalicijskim partnerima dva puta predložila i izabrala za premijera i vođu.
Na tiskovnoj konferenciji bivšega premijera od 1. srpnja 2009. je Ivo Sanader dao objašnjenje ostavke, jedno glasi da je iz političkih razloga došlo do zastoja u procesu pregovora RH za ulazak u punopravno članstvo EU, što je točno, a drugi razlog je opći, da je osjetio politički trenutak odlaska iz politike nakon što je 20 godina proveo u hrvatskoj politici, od položaja pročelnika ureda predsjednika Republike, F. Tuđmana, do zamjenika ministra vanjskih poslova (MVP) i na koncu položaja premijera Hrvatske.
Koliko vrijedi Sanaderova ostavka?
Kako sam bio veliki kritičar vladavine Ive Sanadera, prije nego opalim salvu završne kritike po njegovoj politici koju je vodio, istaknuti ću dva njegova uspjeha koja navodim kao činjenice, i to važne, a to je s jedne strane što je uspio Hrvatsku istrgnuti iz čvrstoga zagrljaja Međunarodnog monetarnog fonda, te angloameričke liberalne novčarske institucije koja još nijednoj zemlji na svijetu nije pomogla nego narode drži u dužničkome ropstvu. Dakle, MMF je za vrijeme premijera Sandera dobio vritnjak, i to je više nego pohvalno, nasuprot današnjim politikantskim prijedlozima nekih novinara i neokomunističkih političara (ljevičarskih marioneta Zapada) koji kao neki bedaci zazivaju MMF u Hrvatsku, kao da nismo dovoljno prikovani za robovlasnički brod zvan Europska unija.
Druga stvar na kojoj Sanader poentira kao državnik je činjenica što je Republika Hrvatska postala članica političkog i vojničkog dijela Sjevernoatlantskoga saveza NATO, s obzirom da se prilikom euroatlantskih integracija Hrvatsku ucjenjuje od strane međunarodne zajednice, Bruxellesa, State Departmenta i raznoraznih političkih komesara iz ubitačnog liberalističkog zapadnog svijeta; samo jedan podatak za ilustraciju: iako Srbi imaju u Hrvatskoj sva prava nacionalne manjine, u teoriji i u praksi, State Department stavlja hrvatskoj vladi jednom godišnje pod nos stanje ljudskih prava hrvatskih Srba, što je nepošteno jer ne odgovara činjenici da Srbi nemaju sva prava, imaju i više nego što su kao bivši pobunjenici zaslužili!
Protivnik sam toga što je Hrvatska u NATO-savezu jer je taj savez instrumentaliziran od krupnoga kapitala i paravladinih zločinačkih organizacija koje vodu navode na svoj profiterski mlin (nafta i drugi prirodni resursi i težnja za geostrateškom dominacijom u svijetu), ali činjenica što je Sanaderova vlada uspjela Hrvatsku učlaniti u NATO, unatoč protivljenju nekih snaga na Zapadu koje su podržavale velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, za vrijeme koje je NATO ostao predugo neutralan, je vanjskopolitički uspjeh vlade Republike Hrvatske koju je vodio Ivo Sanader.
Kao pozitivnu činjenicu i uspjeh njegove vlade ubrojit ću još i javne radove poput nastavak gradnje mreže autocesta i druge javne infrastrukture (minus je što je zapustio Hrvatske željeznice i izgradnju i obnovu hrvatske željezničke mreže koja je ekološka!!!), i time ću stati jer sve ostalo je negativno, a mnoge stvari su katastrofalne jer je Sanaderova politika u pravilu bila katastrofalna i u mnogim područjima protivna hrvatskim nacionalnim interesima.
OPORTUNIST SANADER
Sanader će u povijest hrvatske politike ući kao jedan od najvećih oportunista u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Krenuo je kao 'bojovnik' sa splitske rive pod geslom „Svi smo mi Mirko Norac“, i sa svojim nacionalističkim govorom povukao za nos stotine tisuća birača HDZ-a koje je iznevjerio jer je nakon izborne pobjede 2003. radio sve kontra onoga što je govorio na splitskoj rivi kada je krenuo s najavom zaštite nacionalnih interesa, a završio s izdajom nacionalnih interesa, kao na pr. kada je izručio nevinog generala Antu Gotovinu !!!
Druga izdaja nacionalnih interesa dogodila se kada je odustao od primjene Zerpa za zemlje članice Europske unije, prvenstveno zbog Italije, i Slovenije. Danas u državnom proračunu nedostaje oko 7 milijardi kuna dok smo u dvije godine neprimjene Zerpa izgubili točno toliko koliko iznosi manjak državnog proračuna, dakle, preko 400 milijuna eura !!! Da je ZERP na snazi, Hrvatska ne bi danas bila u izravnoj financijskoj krizi. Dakle, veliki minus za Sanadera u svakom slučaju, i na njegovoj savjesti ostati će ZERP, a da o gospodarskom pojasu i ne govorim !!!
Zatim, Sanader je prepustio Mesiću da Hrvatsku pretvori u neokomunističku pozornicu, i hinjeno je govorio o potrebi za zaštitom žrtava komunizma, manje više samo u predizborne svrhe, što je oportunizam pur!
Umjesto da je u Hrvatskoj izvršio dekomunizaciju, a za to je imao u zaleđu rezoluciju Vijeća Europe o osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije, Sanader je Mesiću prepustio inicijativu odnosno kontraofenzivu, tako da je Pantovčak pretvorio političku scenu u jednu primitivnu partizansku močvaru.
Uz to Sanaderova vlada nije postavila Glavnog državnog odvjetnika koji bi bio politički voljan optužit glavne partizanske i komunističke ratne i udbaške zločince, niti je HDZ pod njegovim vodstvom donio nužni zakon o lustraciji. To je dakle, veliki Sanaderov minus na moralnoj razini što je žrtve komunizma ostavio na cjedilu !!!
Na moralnoj politici zaštite žrtava komunizma Sanaderova je vlada mogla pobrati simpatije u svijetu demokracije jer raščišćavanje sa ostatcima totalitarizma je na Zapadu na cijeni, kao na pr. u Njemačkoj, a i SAD imaju puna usta osude komunizma i fašizma, tako da bi Hrvatska na tom pitanju poentirala, a nitko ju ne bi mogao zbog toga optužiti, i, što je najvažnije, učvrstio i razvio bi se demokratski poredak i pravna država po pitanju obračuna s ostatcima komunizam (titoizma) i neokomunizma u Hrvatskoj !!! Međutim, taj propust, to je Sanaderov veliki moralni grijeh. On je išao čak toliko daleko da je potpuno prešutio činjenicu da je najveći zastupnički klub u Europskom parlamentu, Europska pučka stranka - europski demokrati (EPP-ED), čiji je HDZ pridruženi član i na čijem je kongresu osobno bio nazočan Sanader, 2004. godine donijela rezoluciju o 'Osudi totaliztarnog komunizma', koja je bila predložak za rez. 1481 od Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2006. o osudi komunizma; prešutjet hrvatskom društvu, koje je pola stoljeća bilo žrtva titoizma/komunizma, takvu rezoluciju, i još k tome po tome pitanju ništa ne poduzeti, osim polagati vijence u Bleiburgu, zaista je totalna sramota!
Na moralno-političkoj razini, veliki Sanaderov minus je hinjena borba protiv korupcije koja je zahvatila samo niže razine korumpiranoga društva ali ne i vrh, dok se riba čisti od glave, ali tu bi bio već problem i korupcija u nekom Sanaderovu ministarstvu i kod njegovih nekih ministara, umočeni u političku korupciju. Na koncu je Sanader koalirao na proteklim lokalnim izborima s korumpirnaim Đapićem protiv kojega Uskok vodi istragu. Dakle, po pitanju korupcije i reforme pravosuđa palac dole za Sanadera !!! Politička korupcija je za Hrvatsku problem broj 1 i goruće pitanje na kojemu pada ili prolazi cijelo društvu, jer u suprotnom ćemo se svi zajedno u Republici Hrvatskoij ugušiti u korupciji; potrebno je stvoriti takvo političko duhovno ozračje u kojemu će se lopova osuditi, a poštenog čovjeka nagraditi, a ne ga kazniti zato što je pošten i radišan! Sanader je po tome pitanju pao na ispitu !!!
PRAVI RAZLOG SANADEROVE OSTAVKE
Razlog ili motiv Sanderove ostavke nije moralne prirode, jer kao što sam rekao, spada u najgore vrste političare, u oportuniste, nego je razlog po mojemu mišljenju taj što je Ivo Sanader poslušno kao sluga pokorni ispunjavao sve zahtjeve i ultimatume iz Bruxellesa i zapadnoeuropskih centara moći, da bi na kraju Sanaderov gospodar svome slugi pokornome opalio takvu šamarčinu od koje dezigniranom Sanaderu i danas još odzvanja u ušima i još će dugo odzvanjati, naime, Bruxelles je svog poslušnika i slugu ostavio na cjedilu, i zabio mu nož u leđa, jer je slovensko-hrvatski spor oko granice nazvao „bilateralnim“ problemom Slovenije i Hrvatske, tako da je Bruxelles ostavio Hrvatsku u hodniku na čekanju, kao malog Ivicu, umjesto da je ukorio Sloveniju i otjerao je u kut; u biti, Bruxelles je pogazio svoja načela o partnerstvu i prihvatio ucjenjivačku slovensku politiku iza koje najvjerojatnije stoje Englezi koji se preko leđa Hrvatske obračunavaju s Nijemcima. Zato je Sanader dao ostavku jer njegova ostavka na sve položaje usmjerena je više prema vani nego prema unutra, prema Hrvatskoj, jer svojom ostavkom je Sanander poručio Bruxellesu: bio sam vam sluga pokorni kao malo koji političar u modernoj hrvatskoj povijesti, a vi ste mi okrenuli leđa, stoga, tko vas j... ! Sada si tražite drugog slugu pokornog, ali teško da ćete naći takav kalibar oportunista kao što sam ja bio! Naime, Sanader je u dva mandata obećao svome biračkome tijelu ulazak u EU, prvo za 2007. godinu, i drugi put za 2009. godinu, i oba VELIKA OBEĆANJA nije mogao ispuniti, i u biti cijelu svoju politiku gradio je na ulasku u EU,a to je za sada propalo, a time je propala i njegova politika!
Sanader je, inače, za Bruxelles i Washington bio savršen: postoji osnovana sumnja da je bio korumpiran, dakle, podložan ucjenama, i bio je oportunist, i to s vještinama nacionalističke retorike tako da je mogao privući mase, iste prevariti i pod geslom IDEMO DALJE voditi politiku po volji zapadnih oportunističkih struktura.
Sanader je zaista bio savršen za liberalni Zapad i čudim se da su ga pustili da padne kao vruć krumpir.
Uz to, timing za Sanaderov odlazak je za njega osobno savršen: zemlja u totalnoj financijskoj krizi, vlada ne može ispunit nijedno obećanje više, zemlja za koji dan, tjedan, ulazi u financijsku blokadu i neku vrstu stečaja, uz vanjski dug od gotovo 40 milijardi eura, i pet milijardi koje ove godine treba otplatiti, uz turizam koji će podbaciti jer smo skupa turistička destinacija, i jer je i inače svjetska kriza, i odlazak u trenutku kada su pregovori s EU blokirani je za Sanadera najpogodniji, pogotovo što uskoro slijede prve optužnice Uskoka protiv nekih njegovih bivših ministara, a možda i aktualnih, možda čak i protiv samog Sanadera, jer američki tisak je njegovu vladu i njega osobno proglasio jednim od najkorumpiranijih političara u Europi koji se navodno osobno obogatio u politici na račun hrvatskog naroda!
Sanader je ostavio studente na cjedilu, škverove je ostavio na cjedilu, i seljake je ostavio na cjedilu, kao i Crkvu, prihvativši liberalni zakon o homoseksualcima i tako zvanoj pozitivnoj diskriminaciji, a zadržavši stari socijalistički zakon o pobačaju iz Šuvarove ere, te je u vladu uzeo i jednu srpsku stranku, potpuno bespotrebno.
No, kao što rekoh, Sanader se znao savršeno dodvoriti i ulizivati liberalnom Zapadu koji ga očito nije nagradio nego mu kao predstavniku zemlje koja je trenutno i nestalna članica Vijeća sigurnosti UN, zalupio vrata pred nosom. Zato i Sanaderov odlazak iz politike.
Zato Sanaderov odlazak iz politike jako puno vrijedi, barem nešto, i sama njegova ostavka je Sanaderov veliki plus, jer ima u Hrvatskoj političara koji ne bi otišli iz politike ni pod koju cijenu, pa bili i najgori za narod ali sami od sebe ne bi nikada otišli (titoistički sindrom) dok je Sanader dokazao suprotno, i barem na kraju pokazao titoistima kako se gradi demokracija: odlaskom iz politike da ju više ne opterećuješ, jer demokraciji svojom nazočnošću stavljaš uteg oko vrata. Za razliku od njega je na pr. Vladimir Šeks „vječiti“ političar, ili na pr. stara komunjara Slavko Linić iz SDP-a u kojemu ima cijeli niz starih komunjara koji i ne pomišljaju otić iz politike iako im je vrijeme davno isteklo (ili na pr. Stjepan Mesić).
Na koncu, kao veliki Sanaderov minus ubrajam činjenicu, ne samo što je koalirao sa Đapićem, tim strašilom hrvatske politike, nego nije dao ispraviti nepravdu otimanja Hrvatske stranke prava od strane njegova prethodnika Franje Tuđmana.
Uz Sanaderovu (koalicijsku) vladu vezane su brojne velike afere, ali ni saborska opozicija (SDP plus sateliti) nemaju razloga ni pravo likovati, jer sve brojne afere iz vremena Račanove koalicijske vlade ostale su neriješene, niti SDP pere vlastiti prljavi veš!
Sve u svemu, Sanaderov odlazak je dobrodošao za zemlju, za demokraciju, za slobodu i za nezavisnost, a pitanje što će hrvatsko društvo sada s tim kapitalom napraviti je druga stvar jer od goreg može uvijek biti i gore, nažalost. Nadajmo se, međutim boljemu, iako možda nemam pravo biti optimist.
CBK
Post je objavljen 01.07.2009. u 17:28 sati.