Pregled posta

U znaku broja 13

To jest bilo bi u znaku broja 13, da sam kojim slučajem završio jedno mjesto iznad. Startni broj 13, zaostatak za pobjednikom 13 minuta i 13 sekundi, plasman 14. mjesto. A sad malo o tome kako sam došao do tog rezultata.
U Beligiju sam došao u petak što se pokazalo kao puno bolja opcija od dolaska na dan prije utrke jer sam stigao obaviti sve pripremne radnja bez ikakve žurbe i uz to se još dobro odmoriti. Organizatori utrke su me dočekali na aerodromu u Brusselesu i odvezli me do kuće gdje sam bio smješten u Brasschaat-u (50-ak kilometara). Smještaj sam također našao preko njih. Oni svake godine preko novinskih oglasa nađu par obitelji koje su voljne ugostiti inozemne triatlonce uz cijenu od 20 eura za sobu s doručkom. Obitelj kod koje sam bio smješten se stvarno pobrinula da mi ništa ne fali. Takav tretman ne bi imao u hotelu s 5 zvjezdica. Imao sam puni pansion, a na kraju nisu htjeli uzeti ni novce (valjda su mislili: "Ne moraš ništa plaćati, samo idi da te naše oči više ne vide!"). O Belgiji i Belgijancima ću nešto više napisati u nekom drugom postu, da sad ne odem preširoko. Jesam li spomenuo da je u dvorištu kuće bazen?
U petak mi je moj domaćin ponudio da se skupa provozamo po biciklističkoj trasi utrke. Idući dan sam obavio još jedan lagani tonizacijski trening u sve tri discipline, otišao na brifing i ostatak dana odmarao. Na brifingu su naglasili da često imaju problema sa ispravnošću kaciga natjecatelja, a ja sam malo prije toga shvatio da mi je kaciga malo pukla (vjerojatno u transportu), pa sam za utrku posudio kacigu od mog belgijskog "udomitelja".
Dan prije utrke temperatura vode je iznosila 22,1C, a granica za neoprenska odjela je 22C za elite kategoriju i 23C za age-group natjecatelje. ITU delegati su odlučili zažmiriti na jedno oko i ipak dozvoliti odjela jer bi inače age group-eri bili u prednosti.

Plivanje 2,7km 34:25 min

Start utrke je bio u nedjelju u 12 h. Prvo su startali natjecatelji u elite kategoriji, a 5 minuta kasnije age-group natjecatelji. Plivala su se dva kruga u jezeru. Imao sam dosta dobar i čist start, bez puno kontakta. Olakotna okolnost je i što je prva bova bila tek na 600-700m tako da se do nje kolona mogla dosta razvući pa nije bilo tučnjave karakteristične za startove triatlonskih utrka. Nakon par stotina metara otvorio se mali razmak između mene i natjecatelja ispred kojeg više nisam uspio anulirati, tako da sam tokom cijelog prvog kruga bio na čelu svoje grupe, što je poprilično nezahvalna pozicija s obzirom da se plivanjem na nečijim nogama može uštediti dosta energije. U drugom krugu me prestigao Rasmus Ahlfors iz Danske. Nije plivao ništa brže od mene, ali sam ga pustio naprijed da sačuvam malo energije za kasnije. U našoj grupi su još bile Hillary Biscay i Charlotte Kloters.

From Triathlon Brasschaat

Bicikl 80 km 1:59:07 h

Vozila su se dva kruga po 40km. Cesta je na nekim mjestima bila u dosta lošem stanju. Bilo je dosta oštrih zavoja (oko 20 u svakom krugu). Zbog uske ceste na zavojima se dosta gubilo na brzini. Rasmus me prestigao odmah nakon tranzicije. Pratio sam njegov tempo u prvih 5-7 km, a onda sam prvi put tog dana pogledao na pulsmetar i vidio neke cifre koje već odavno nisam vidio na treninzima. Visok puls me malo preplašio pa sam malo usporio i nastavio voziti u svom tempu. Vidio sam da sustižem grupu od 3 Talijana, a malo sam se pribojavao da ih Rasmus ne odvuče od mene. Negdje oko 10-og kilometra Talijani su imali 35-40s prednosti. Tada su me sustigli Esben Hogvaard i Laurent Martinou. Esben je cijelo vrijeme diktirao tempo. Povremeno je radio jake intervale s namjerom da se odvoji, ali to mu nije polazilo za rukom (ni nogom). Na početku 2. kruga uspjeli smo uloviti Talijane. Esben je nastavio diktirati tempo, a mi ostali smo se trudili ne izgubiti ga iz vida. Talijani, kao druželjubiv narod , su vozili malo bliže jedan drugom od nas ostalih (barem se meni tako činilo u par navrata kad bi se okrenuo iza sebe). Svi koji su ikad kupovali talijanske cipele znaju da oni imaju malo drugačije mjere, njihov broj 44 odgovara broju 42 ostalih proizvođača. Zbog toga pretpostavljam da njihov metar i naš metar nisu isti, ono što je kod njih 10m kod nas je maksimalno 7m . Grupa je ostala kompaktna do druge tranzicije. Otprilike 200m prije tranzicije Talijani su odlučili da je red da i oni odu naprijed i malo diktiraju tempo. Iako se radi o utrci, izgledalo mi je glupo prestizati čovjeka koji je cijelo vrijeme diktirao tempo u zadnjih par stotina metara.

From Triathlon Brasschaat

Znao sam da mogu računati na dobar plasman ako uspijem ostati u ovoj grupi. U dosta navrata sam zbog toga morao dizati intenzitet do maksimuma. Na ravnim dijelovima brzina skoro da nije padala ispod 41 km/h, a na dijelu sa malo boljim asfaltom vozilo se 44-47 km/h. Staza je točno izmjerena, tako da mi je ukupni prosjek bio nešto malo preko 40 km/h, da nije bilo onoliko zavoja siguran sam da bi prosjek bio oko 42 km/h.

Trčanje 20km 1:15:05h

Odlučio sam ne obuvati čarape za trčanje, pa sam iz tranzicije izašao kao prvi. Planirao sam trčati u srednjem tempu prva 2 kruga, a onda u iduća dva malo ubrzati ako bude moguće. Esben me prestigao nakon 4-5 minuta, a ja sam odlučio nastaviti trčati po planu i ne obazirati se ne druge. Iza mene su bila dva Talijana. Obojica su dosta teško disala, puno teže od mene, pa sam bio siguran da će kad, tad otpasti. Na početku drugog kruga jedan od Talijana je izgubio priključak, a i drugi je u par navrata počeo zaostajati. Međutim, pred kraj kruga Talijan ubrzava i prestiže me. Tek tada sam shvatio da tempo u kojem sam trčao nije bio toliko lagan koliko mi se činilo. Cijelo vrijeme sam valjda trčao na pragu. Na ulasku u 3. krug odgađam planirano ubrzanje za zadnji krug. Uskoro me prestiže i drugi Talijan. Pokušavao sam ubrzati i ponovno ih sustići, ali nije išlo. Zadnji krug je bio čisto preživljavanje. Samo sam čekao ciljnu crtu, koja se i ukazala nakon 3:50 h.

From Triathlon Brasschaat

Par zanimljivosti

Tek sam po ulasku u cilj shvatio koliko sam jako išao. Nikad se nisam osjećao tako loše fizički. Pola sata sam samo ležao i gledao u jednu točku. U tom trenutku mi plasman uopće nije bio bitan. Iako mi je cilj bio završiti među prvih 15, glavni cilj mi je bio dati sve od sebe, a u tim trenucima sam bio svjestan da je ovo bio moj maksimum danas i zbog toga sam bio zadovoljan. A bio sam i još malo zadovoljniji kad sam čuo da sam završio kao 14.
Kasnije sam jedva hodao zbog žuljeva. U utrci gotovo da i nisam osjetio da me tenisice žuljaju.

From Triathlon Brasschaat

Laktatni prag na trčanju mi je 173. Nisam radio laktatni test na biciklu, ali pretpostavljam da mi je prag na biciklu oko 165-168, a na plivanju je vjerojatno još koji otkucaj niži. Laktatni prag je po definiciji puls kojeg se može držati 1h. Prosječan puls za cijelu utrku mi je bio 170. Ako bi ovo doslovno interpretirali to bi značilo da sam utrku od skoro 4h odradio na ili čak iznad laktatnog praga. Znači 4 sata na intenzitetu kojeg se može držati 1h.
Zadovoljan sam plasmanom, ali još više činjenicom da sam za šestoplasiranim zaostao samo 3 minute. Zaostatak za pobjednikom mi je bio 6,07 %.
Utrka je bila odlično organizirana. Trčalo se u gradskom parku, gotovo cijelo vrijeme u hladovini. Bilo je puno gledatelja što je utrci dalo poseban draž. Šteta što je ovo zadnje izdanje utrke u ovom formatu. Iduće godine planiraju organizirati olimpijski triatlon zbog problema sa zatvaranjem prometa na dužim utrkama.

Rezultati

Slike s utrke (Slikao je moj udomitelj)

Post je objavljen 01.07.2009. u 14:20 sati.