Obzirom na tatu partizana i majku Njemicu, ne mogu post o Visu nazvati drukčije, ma koliko ne slušao opere i mrzio pojam „Švabo“…
Ne znam, jesam li dakle dijete prošlostoljetne eks – jugoslavenske (karnalne) reparacije prema Nijemcima, ali činjenica je da su Nijemci planirano iskrcavanje na Vis u Drugom svjetskom ratu zvali kodnim imenom „Freischütz“. Iskrcali se nisu, ali je moj pokojni ćaća zaskočio moju njemačku majčicu… I eto mene dakle, maltene simbolično, na Vis.
Kad su dvije dične blogerice sleš planinarke prije par mjeseci pozvale Prvozakonitu i mene da se pridružimo vrlim „Mosorašima“ u pohodu na otok, pristao sam uz retoričko „tko živ, tko mrtav dotad“.
Tri treptaja kasnije, oboružano ruksacima, gojzericama, štapovima, lampama i inim rekvizitovljem u Hrvata, bosansko – vlajozagrebačko izaslanstvo oraškog PS "Čičak" duhom i tijelom je uz sve propisane pokliče i parole sudjelovalo u desantu na Issu…
Mojim dvjema Bloginjama - ogromno HVALA.
Hvala i cijeloj šarenoj ekipi „Mosoraša“, i Željku iz PD Hum na Visu.
Mjesta, sa kojih je moja Majka Švabica prije četrdesetak godina slikala Komižu i mog ćaću frajera, nisam uspio prepoznati.
Da me vijest o smrti strica zatekla taman dok sam gledao križ na kapelici Svetog Vida na Humu, valjda je tek simbolika kozmičkog humora (mir s Tobom, Jedini Striče Kojeg Ne Upoznah).
O novijoj povijesti Visa zanimljivo je pisao samoumirovljeni kolega bloger, pa neću niti početi... - koga zanima, zna gdje piše.
Spomenut ću tek svoju osnovnoškolsku drugaricu Maričić i njezine tadašnje priče o zbijegu sa Visa u egipatski El Shatt - … Tek lokalni muzej u Visu podsjeća na povijest, koju olako potiskujemo u korist globalnije bezličnosti, mi, narod od stoljeća sedmog ...
Otok – divan…
Koliko je Mljet šumovit i kataloški, koliko je Hvar lavandast i pitom, toliko mi Vis najviše dočarava Dalmaciju, kakva nepovratno nestaje pred „cimerfrajima“, skeniranim starim fotografijama, pred ponudom sarajevskih ćevapa, tuniške srdele i svime ostalim, što Srce Kaže Ljeto, Kaže Dalmacija …
A sve drugo, svi mirisi, sva svjetla, liker od kadulje, komiška pogača, staze od lučice u Visu do Huma pa dalje na drugu stranu do Komiže - … smješak; riječi suvišne …



(Praunuka Nade Dimić, pred Titovom pećinom
)




(... "Made in Croatia"... )






(detalj izložbe o El Shattu)

Post je objavljen 01.07.2009. u 12:49 sati.