Danas mi se klinci vraćaju s mora. Nije ih bilo 7 dana. I bila je tiha moja kuća. Totalno. Al srce ko i uvijek puno! Vrištim od sreće danas i radujem se povratku. Padaju mi na pamet riječi bivšeg - "imala budeš svoju djecu, imala budeš svoju sreću" - izrečene u ljutnji i bijesu kad sam mu pokušala objasniti što je u životu važno, što je bitno. I zbilja - nije ni slutio koliko je istine bilo u tim riječima - da zbilja, danas nakon svega - imam svoju djecu, i zbilja imam svoju sreću !
Evo još malo stihova. Tek toliko
Budi Sunce,
nemoj biti duga
nemoj biti kiša, jer kiša
je tuga
Budi Vjetar,
a ne lišće koje vjetar nosi
Budi Zvijezda
a ne blještavi sjaj u rosi
Budi miris
miris u Njegovoj kosi !
Post je objavljen 01.07.2009. u 10:29 sati.