Gro se učenika slijevalo niz stepenice poput vode, u nadi da će užurbanim korakom pobjeći od nevolje koja nas je snašla. Millicent me je snažno uhvatila za ruku uputivši mi pogled koji sam dobro poznavala. Bojala se, baš kao i svaka osoba na metlobojskim tribinama. Četrnaestero mladih ljudi, bez svijesti ležalo je na travnatom tlu prekrivenim komadićima svjetlucavog leda.
Dementori su obitavali oko Azkabana i njihova je zadaća bila čuvati zatvorenike, a ne napadati nedužne učenike Hogwartsa. Zbog tko zna kojeg razloga, ovo je bio drugi put da su dementori došli u posjet. Posljednji puta, posljedica je bila mnogo manja, ozlijeđen je bio samo Potter koji je uskoro izašao iz bolničkog krila
Dumbledore se već nalazio kraj ozlijeđenih učenika te ima je zajedno sa ostalim profesorima pokušavao pomoći. Prizor zaleđene Zooey i njezin krik još uvijek su u meni budili jezu i nikako se nisam mogla riješiti crnih misli koje su prolazile mojom glavom. Ipak, nadu su mi davala braća Weasley koja su prva otvorila oči.
(…)
"Dnevni prorok će o ovome pisati tjednima!", reče razočarana Millicent savinuvši novine na četvrtine. Učenici su za doručkom bili vidno uznemireni. Žamor koji je ispunjavao Veliku dvoranu za vrijeme obroka pretvorio se u šapat, a mjesta odsutnih učenika bila su veoma uočljiva.
Jutro nakon napada, Rita Skeeter je u svojoj kolumni već objavila svoje dojmove, kao da je bila na licu mjesta. Raspisala se o mogućoj ne spremnosti Dumbledora da nastavi voditi ovu školu, no začudo, niti jedna strelica zlobe nije bila upućena Fudgeu koji bi mogao biti glavni krivac što su dementori na slobodi.
"Najvažnije od svega jest da su svi živi, a to što piše ovo nesposobno piskaralo će ionako uskoro biti zaboravljeno.", dodao je Lee Jordan. On je bio najoptimističniji za cijelim gryffindorskim stolom i nije ga previše zanimala pozadina cijelog slučaja.
"A kako objašnjavaš, molim te lijepo činjenicu da su opasna stvorenja sišavši s nadzora Ministarstva pala prvo ljudsko biće na koje su našila?", upitala ga je Milly.
"To je u njihovoj prirodi. Dementori ne biraju žrtve.", odgovori joj Lee te odgrize komadić čokoladnog kolača s preljevom.
"U pravu je.", složila sam se.
"Kako god, no njima nije mjesto u Hogwartsu!", šapnula nam je ljutito, šakom udarivši o drveni stol, a na čelu joj je zatitrao živac ljutnje.
"Gospođice Gerrard!", viknula je McGonagallica prilazeći nam.
"Profesor Dumbledore vas očekuje u svom uredu. Izgleda, kao da imate posjetu.", rekla je te mi pružila svitak pergamenta na kojem je bila ispisana lozinka. Nisam ispitivala mnogo već sam smjesta krenula prema kabinetu.
Sam ulazak u prostoriju ponudio mi je neke odgovore. Moj stariji brat Kyle, sjedio je u fotelji nasuprot profesora Dumbledora, vidno uznemiren i zabrinut dok je za razliku od njega Dumbledore djelovao kao da prima goste na čajanku.
"Ah, stigli ste!", profesor je pljesnuo rukama. "Nadam se da vas nisam previše zabrinuo svojim pozivom.", pogledao me ispod okvira naočala, a ja sam odmahnula glavom. Potom je ustao i rukovao se s Kylom.
"Ostavit ću vas da porazgovarate. Bilo mi je drago, gospodine Gerrard. Dobar ste materijal, za dobrog političara.", dodijelio mu je kompliment koji bi Fudge zasigurno želio češće čuti. Nakon što je Dumbledore otišao, Kyle nije mogao izdržati, a da me ne zagrli.
"Ne možeš zamisliti koliko sam bio zabrinut za tebe!", reče s olakšanjem.
"Kyle, ti znaš da ja ne igram metloboj. Osim toga, mislim da i ti meni duguješ neka objašnjenja.", osovila sam ruke na bokove.
"Da, u pravu si.", ponovo je sjeo u kožnu fotelju. "Sigurno te zanima gdje su bili mama i tata cijelo vrijeme?", upitao me. Klimnula sam glavom i sjela od njega.
"Bili su u Kanadi kod Abbottovih. Navodno su pronašli jednu kvalitetnu školu čarobnjaštva za tebe, ukoliko bi morali otići. Također, sređivali su državljanstvo za cijelu obitelj.", glas mu je zadrhtio na kraju rečenice.
"Čekaj.", zastala sam zbunjeno." Zašto bi mi odlazili u Kanadu?", upitah.
"Postoje stvari u koje većina čarobnjačkog svijeta Velike Britanije nije upućena. Postoji velika opasnost da dođe do raspada Ministarstva magije. U dugovima smo do grla, problema je svakim danom sve više. Također postoje opravdane sumnje da smrtonoše već nekoliko mjeseci planiraju udar na Ministarstvo."
"Ali Voldemort je mrtav. Čemu onda to?"
"Upravo tako! Mrtav je, a smrtonoše traže osvetu. Fudge je u strahu poput grlice. Traži opravdanje za svaki propust. Rasulo u Ministarstvu prava je prilika za smrtonoše da napadnu i preuzmu vlast.", dovršio je. Iako je radio tek nekoliko godina u Ministarstvu, činilo se kao da je Kyle dobro upućen.
"O.", bilo je jedino što sam uspjela izustiti. "Znači ubojstva hrkana i napad dementora možemo smatrati kao porukom upozorenja?", shvatih nakon nekoliko trenutaka.
"Točno. Mama i tata su u sjedištu Reda. Vratili su se iz Kanade prije nekoliko dana. Javit će ti se prvom prilikom, no mislim da nije pametno u ovakvoj situaciji slati pisma sovom ili nešto slično."
"U redu. Millicentini roditelji su s njima?"
"Jesu. Svi su na sigurnom. Maddie, moraš biti svjesna kako svakog trenutka možemo doći u poziciju pakiranja kofera. Ovo nije šala."
"Znam, jasno mi je.", odgovorila sam poigravajući se prstima desne ruke.
"Još uvijek se družiš s malim Callahamom?", upitao je kao grom iz vedra neba, bez imalo ustručavanja i s posebnim zanimanjem.
"
Da, ako te to toliko zanima iako mislim da to nije tvoja briga.", odbrusih mu.
"Sigurno znaš kakve ovlasti ima njegova majka. Dobro je da se vas dvoje još uvijek družite.", nacerio se izgovarajući zadnju riječi.
"Kyle! Njegovo druženje nema nikakvog utjecaja na mene. Zar zaista misliš da sam u dobrim odnosima s njim samo iz koristi?", udarila sam ga po ramenu.
"Ne, no mogla bi razmisliti o tome. Ako nisi s njim iz koristi, zbog čega si onda?"
"Ne znam.", odgovorila sam instinktivno. Tek sam nakon nekoliko trenutaka shvatila što je Kyle zapravo rekao. James i ja uopće nismo zajedno, mi smo dvije jedinke, koje nikako ne dolaze u kompletu.
Izašli smo iz kabineta, ispred kojeg je stajao Dumbledore u društvu ministra Fudgea, Violet Callaham, Jamesove majke i još nekoliko važnih ličnosti iz Ministarstva.
"Brzo ste završili razgovor, gospodine i gospođice Gerrard.", reče Dumbledore gledajući na svoj ručni sat.
"Nisam vam želio stvarati gužvu, no bilo je važno da razgovaram sa svojom sestrom.", odgovorio mu je Kyle, a zatim se okrenuo prema meni.
"Čuvaj se.", poručio mi je kratko zagrlivši me. Oči su mu na trenutak zaiskrile, a valoviti pramen kose pao mu je na visoko čelo.
Oprostila sam se s bratom i krenula prema bolničkom krilu. U prolazu mi se gospođa Callaham posebice ljubazno nasmiješila. «Je li moguće da me je James ikada spominjao?», prošlo mi je glavom dok sam koračala hodnikom.
(…)
Zooey je ležala u bijeloj posteljini, okružena šarenim balonima i cvijećem dok se s njezine desne strane nalazio dugački zastor koji je odvajao prostor između nje i drugog pacijenta. Nakon što sam pozdravila blizance Weasley i preostali dio metlobojske momčadi, sjela sam na praznu stolicu uz Zooin krevet.
Bio mi je čudno, gledati je kako leži mirno i spava. Nedostajao mi je njezin smijeh, pošalica i dječačka razigranost u očima. Njezino lice bilo je blijedo, a ispod očiju su se stvorili jastučići boje lavande. Izgledala je baš poput tijela u mrtvačnici koje sam viđala u bezjačkim kriminalističkim serijama. Ipak, koliko god sam željela razgovarati s njom, nisam je budila jer joj je san bio posebice potreban.
"Oprosti, možeš li povući zastor. Bio bih ti veoma zahvalan.", začula sam kako mi se obraća nepoznat glas s druge strane bijele plahte. Ustala sam ne bih li učinila ono što me je zamolio. Povukla sam zastor, a u krevetu je ležao Cedric Diggory, vidno slab i izmučen.
"Hvala, nedostajalo mi je svjetla. Osjećao sam se kao u krtičnjaku.", zahvalio je te se postavio u sjedilački stav. Svijetlo smeđa kosa nije bila uredna kao inače, a oči boje karamele izgledale su tako izmućeno.
"Kako je ona?", upitala sam ga. Vjerojatno je bio upućeniji u Zooeyino stanje.
"Zaspala je prije pola sata. Madam Pomfrey joj je dala odgovarajući lijek. Nitko od nas nije spavao cijelu noć pa tako i ona.", odgovorio je.
"Sigurno vas je zabavljala vicevima iz kućne radinosti.", podsmjehnula sam se prisjetivši se vica o vodorigi, praskavom repanu i Snapeu koji mi je ispričala prije nekoliko dana.
"Očito da je jako dobro poznaješ. Nije ni čudo što te često spominjala.", rekao je ono što mi je bilo posebice drago čuti.
"Stvarno? Oh, ovaj, ja sam Madison.", shvatila sam kako mu se zapravo nikada nisam predstavila.
"Cedric.", slabašno je uzvratio stiskom ruke.
"Hrabra je ona, izvući će se.", pokušao me ohrabriti kada je uhvatio zabrinut pogled koji sam uputila prema Zooey.
"Vjerujem i znam da hoće.", pomilovala sam hladno čelo svoje najbolje prijateljice sa velikom željom da se probudi te se nasmiješi kao nekada.
Post je objavljen 01.07.2009. u 09:23 sati.