Nakon dva-tri kilometra izbismo na proplanak.Ukaza se more.Prepoznajem Cilipe.Sve oko njih spaljeno.Na aerodromskoj pisti tenkovi,vozila,vojska...Okolo nepregledni crni tepih od spaljene trave i sume,prostro se sve do morske obale.
Potresna slika.Sramota.Nevjerovatno:poslije one divljine i nevidboga u Glavskoj ovo mi i ovako izgleda pitomo!
Ovaj zivopisni pejzaz pamtim iz srecnijeg vremena.I aerodrom,naravno.Sjetih se susreta od prije petnaestak godina u aerodromskom restoranu sa cuvenim fudbalerom Valokom.Ovdje je sacekao svog i mog prijatelja i bivseg fudbalera titogradske Buducnosti,tada TV snimatelja,da zajedno idemo na jednu utakmicu u Dubrovnik.Da je Josan sada ovdje sa svojom kamerom?
(Veseljko Koprivica-"OPERACIJA DUBROVNIK:SVE JE BILO META,sokantna svjedocanstva o pustosenju i pljacki Konavla")
Post je objavljen 01.07.2009. u 02:00 sati.