Bilo je jutro i bila je tama
Stajala sam u tišini gradskog parka
Licem pognutim, pogledom u zemlju
ukopanim
U tlo što se micalo pod nogama
Sama
Još jedno jutro, jedna probdjevena noć
jedan grad i jedan prolaznik
I tisuće se boja razlilo u meni
u kriku dviju ptica iznad
negdje u zraku
Lutala sam sama
u tom nepodnošljivom, mrklom mraku
- jedno jutro, oko dva u noći, sama na Zrinjevcu
Post je objavljen 30.06.2009. u 20:02 sati.