U svjetlosnoj šumi, na duginome brijegu
Oduvijek stanuju mnoge duše ljupke
Po kišnome danu, suncu ili snijegu
Ovdje se nude radosne kupke...
Mjehurići blještavi prema nebu lete
Svaki odnaša emociju neku gnjevnu
Stvoreni sa namjerom da čovjeka podsjete
Na svjetlosni zagrljaj, kad ljudi bijesom sijevnu...
Veliki i maleni, obli i sjajni
Putuju na valovima lahorastih snova
Uroniti u njih, to osjećaj je bajni
Ljudska duša, obnovljena,blista kao nova...
Voda je mirišljava, punjena pod slapom
I svaka je kapljica dijamantnog sjaja
Anđeoski blagoslov pod nebeskom kapom
Daruje nam osjećaj bezvremenog kraja...
Sve boje svijeta u njoj stanuju
I svaka se stapa sa aurom tijela
Maknuvši prljavštinu, svijetu obznanjuju
Kao poklon pristigla je Svjetlost bijela...
Kako sačuvati te svjetlosti čar?
To svaka duša ponaosob spoznati mora
Nekome tek teret, drugome vrijedan dar
Sve stvar je čistoće unutarnjeg prozora ...
U svjetlosnoj šumi, na duginome brijegu
Oduvijek stanuju mnoge duše ljupke
Po kišnome danu, suncu ili snijegu
Ovdje se nude radosne kupke...
Post je objavljen 30.06.2009. u 18:21 sati.