Jeste čuli onu priču (ne znam je li istinita, ali za poantu i primjenjivost na ljudski život to i nije važno) o tehnici dresure slonova koju su nekad davno koristili u cirkusima?
Slonu bi se, dok je još skroz mali i dok nije toliko jak kao što će kasnije postati, privezao konop za nogu i taj bi se konop pričvrstio za klin zabijen u zemlju. Slon bi uporno pokušavao izvući klin iz zemlje zamasima noge kako bi se oslobodio, ali ne bi mu uspijevalo, jer još je mali. S vremenom (nakon koliko vremena, ovisi o pojedinom slonu) slon bi se prestao pokušavati osloboditi, jer zna da nema svrhe i da je napor uzaludan. Prolaze godine, slon postaje ogroman, a uže oko njegove noge jednake debljine kao i prije. Kad bi uložio minimalan napor, slon bi bez problema izvukao klin iz zemlje i odšetao svojim putem. S obzirom na njegovu snagu, izvući klin za njega je dječja igra. Ali, on to i ne pokušava, jer zna od ranije da - "nema smisla pokušavati". I ostaje u ropstvu. Obično do kraja života. S nogom privezanom za tanki konop.
Ne bode li oči paralela s ljudskom situacijom? Slona su slomili jednostavnim trikom, a izgleda da ni mi nismo puno napredniji, jer i nas se pripitomilo nizom jeftinih podvala, nametnutih strahova. I nama se čini kako "nema smisla pokušavati".
Ne vidim što bi drugo imalo više smisla i što drugo nam preostaje ako želimo živjeti život potpuno, osim neprestanog daljnjeg pokušavanja. Konopi kojima nas se veže su razni i djeluju tako stvarno, kao što i slonu njegov djeluje stvarno. Ali oni su tek prividi, iako dobro zamaskirani. Sve je u glavi. Svi problemi koje imamo. I sva rješenja koja nam trebaju.
Post je objavljen 30.06.2009. u 15:14 sati.