Stan neće biti gotov nikad. Nikad, nikad, nikad. Postoji mnogo razloga i 'krivaca' za to. Prvo, glavni krivci smo mi sami koji se uopće nismo organizirali i za to trebamo dobiti ne -1 nego nulu (0). Drugo, sve da smo se mi i organizirali, stvari su se iz koraka u korak tako mijenjale da nisu baš niti bile predvidljive. Tu je glavni kirvac moja mama koja je tvrdila da se u bakin stan ne može uvesti nikakvo drugo grijanje osim neke grozne velike i nezgrapne strujne peći koja je već bila u stanu i koju sam ja prvu htjela izbaciti. Ali, ona je građevinar i ona zna i oni su već pokušavali i pitali. I taman sam se bila pomirila da će ta peć ostati tamo, zauzeti pola sobe, al kaj, pofarbat ću je i možda neće biti tako strašno. Uostalom, I'm stuck with that i kaj sad. No razvoj situacje je bio takav da je na kraju ispalo da možemo provesti plinsko grijanje (fasadno) i to se sve desilo dok su drugi radovi u stanu bili na pola već odrađeni. Pa su ovi s tim ugrađivanjem pola toga uništili. Pa se moralo ponovno raditi, što je gotovo poduplalo troškove, samo što sada više nije onak dobro napravljeno kao prvi put. Nego je napravljeno baš grozno. Plus što su ti plinari porazbijali hrpicu pločica u kupaoni i kaj sad. Kako to popraviti?? Nikako... Trebalo bi cijelu kupaonu popločati ispočetka (ionako kupaona sad odskače od ostatka stana jer jedino nju nismo renovirali). To je još toliki trošak koji sada jednostavno nemamo od kuda finacirati. Već smo morali žrtvovati odlazak na godišnji, tako da za ovaj godišnji ostajemo doma. I vjerojatno popravljamo sranje koje su majstori ostavili za sobom. Što je najgora solucija jer znači dodatna živciranja/rad/znoj, a ne odmor. Živciranja/rada/znoja imamo dovoljno preko cijele godine i jedina opcija je pobjeći iz Zagreba (Hrvatske) jer u suprotnom kao i da nisi na godišnjem. Ovu teroiju sada zorno dokazuje Zoran koji je trenutno na godišnjem. Ostalo mu je dosta starog godišnjeg i uzeo je 2 tjedna. Od ta dva tjedna još niti jedan dan nije bio doma (a veselili smo se kako će moći puno raditi na albumu, bez prekidanja, i kako ćemo ga stvarno privesti zaozbiljno kraju). Stalno je okolo, obavljajući razne gluposti što mu jede i vrijeme i živce, a onda ga još zovu i s posla jer su neki problemi, a znaju da je u Zagrebu. Znači, za vrijeme godišnjeg treba otići što dalje, recimo u Kinu. Da, to i to je bila jedna od destinacija o kojima smo maštali da bi otišli ovo ljeto, ali, eto, na kraju ne idemo nikamo. Eventualno do Novalje, što je bezveze jer to nije odmor jer je tamo moja mama. Znači još živciranja/znoja/rada. Egzekli.
Post je objavljen 30.06.2009. u 13:19 sati.