Večeras nam u Zaljevski zvuk dolazi Alen Mance s kojim ćemo popričati o muzičkom programu Dana škurinja što će se održati 4. srpnja i gdje će nastupiti Burning Nicola, Fliper, Studeni Novembar, The WindFuckers i Disco'N'action. Možda nam dođe i neki bend, elment iznenađenja uvijek pali.
A u Zaljevskom zvuku
Chickenfoot
Supergrupa, koju čine dvojac iz Van Halena, Sammy Hagar na vokalima, Michael Anthony na basu, gitaristički virtuozo Joe Satriani i bubnjar RHCP-a Chad Smith je izdala svoj prvi istoimeni album.
Radi se o hard and heavy muzici i CD će se najviše dopasti ljubiteljima Van Halena, zatim Satrianovcima, a manji broj fanova RHCP-a bi mogao se uživiti u ovo.
Sve počinje gitarističkom solažom Satriania i uleče se u pomalo Sabbathovsku Avenidia Revolucion. Stvar ima dobar mračni rif, Hagar je umjeren u fraziranjima, istočnjački back vokali. Riječi o prelasku granice i ulasku u vatru, valjda rat, nešto tako. Ta stvar je po meni vrhunac albuma, a tek je počelo? Rano paljenje ili kako već....
Druga stvar Soap on a rope je metal boogie, tekst o lovi i autima, prevaziđeno već 1985. godine pojavom thrash metala. Ali Chickenfoot se ne daju i tko voli, nek' navali, meni je malo pozerski, ipak Satriani je opet spičio solo. A i sama stvar je predugačka.
Sexy Little Thing im je prvi singl. Počinje po uzoru na početke britanske psihodelije 60-ih kada su Yardbirds i ekipa počeli otkrivati zvukove Indije. I stvar bi funkcionirala jako dobro da nije ejtis vokala Haggara.
Pjesma Oh Yeah je još jedan hard and heavy blues boogie i jasno ejtis refren s velikim vokalima što vrište oh yeah.
Slijedi nam Runnin out koja još dublje istražuje ostavštinu pop metala osamdesetih, jako loša stvar.
S Pjesmom Get it up se ubrzava tempo, ponovno povratak mističnim melodijama orjenta (čitaj Led Zeppelin Kashmir) i imamo malo bolju i zanimljiviju stvar. A Satriani nas tu opskrbljuje s jednim za njega minimalističkim, ali jako dobrim solom, možda najboljim na albumu.Thumbs up.
Down the Drain je još jedna stvar s malo mračnijim riffom, ali i famoznim , opet, ejtis refrenom koji pomalo uništava mračniju atmosferu pjesme
My kinda Girl je tipična pop metal pjesmica i na nju ne bih trošio previše.
Learning to Fall je lakša pjesmica, laganica koju izvlače dobre Satrianijeve đitre. No niti one ne mogu izvuči stvar iz šablonizirane forme power balada osamdesetih.
Turnin Left je povratak na rockericu. Opakija stvar s tipičnim Satriani gitarama. Ali pjevanje je opet smješta u srednju žalost, ili donju?
Album zatvara pjesma Future in the Past, ambiciozna stvar puna promjena tema, od pop laganice, hard rocka, indijske psihdelije itd. Njome su valjda željeli reći kako je ovaj album bio pokušaj malo modrenijeg ejtist pop hard and heavy metala. Po meni nisu niti mogli uspjeti budući smatram pop metal jednim nižim muzičkim oblikom, ali na tri četiri stvari su se uspjeli izdići iznad ljigavosti muzičkog pravca kojeg su izabrali, ali samo to.
Plus sve živo od metala, rocka, grungea, stonera........
Post je objavljen 30.06.2009. u 13:00 sati.