Kako smo i najavili proteklu subotu proveli smo na malom izletu u Međimurskoj županiji, točnije u Donjem Kraljevcu malom mjestu pored Preloga (par km od Mađarske granice).
Povod našem izletu je bio poziv obitelji naše drage blogerice enike.
S obzirom na vremenske uvjete toplo-hladno, kiša-sunce dvoumili smo se da li bi uopće išli zbog Anjinog ne baš blistavog zdravstvenog stanja.
Sve dvojbe razriješili smo par dana prije kada nam je baka-deda „servis“ odlučio pričuvati Anju te nam poručili da odemo i da se lijepo zabavimo i odmorimo a Anja će biti u njihovim sigurnim rukama.
I tako mi sa još nekolicinom blogera (đus, desert rose) i nekolicinom članova HU "Mala Anja" ( Kristina, Danijela i Dragec) krenuli u subotnje prijepodne put Međimurja.
Na dolasku u Donji Kraljevec dočekala nas je kompletna blogeričina obitelj ( suprug Emil, djeca Dijana i Ena, šogor Bobi ) te još jedna blogerica (mala crna knjižica).
Prije ručka opustili smo se malo uz čavrljanje i prepričavanje o događajima od našeg posljednjeg susreta na humanitarnoj roštiljadi.
S obzirom na vremenske uvjete ( bi padala kiša ne bi padala) ručali smo u kući.
S obzirom da enikina obitelj ima veliko imanje poslije ručka malo smo predahnuli a zatim smo se svi „raštrkali“ po lijepom i prostranom imanju koji obiluje i velikim brojem raznih životinja.
Neki su bili kraj koza i jareta, neki kraj kokoši, neki kraj golubova a neki su se uporno pokušavali slikati sa mladom sovom i sokolom. Iako nas je većina rodom sa sela, seoski krajolik uvijek u nama probudi neku novu dimenziju i uvijek se nanovo čovjek zapita da li je ljepši život onaj u gradu ili onaj na selu.
Naravno da uz tako lijepo druženje i dobru zabavu kiša koja je provocirala tokom cijelog prijepodneva nije imala nikakve šanse, tako da je poslijepodne i granulo i sunce te smo to iskoristili i za jednu partiju odbojke ali ne one na pijesku već one na finoj zelenoj travi.
Bilo je tu svega, od smijeha, plaća, šale u kojem nije bio bitno tko će pobijediti već kako ćemo se što bolje zabaviti.
Nažalost svemu lijepom jednom dođe kraj pa tako i našem odličnom druženju i vrijeme je bilo da se polako vratimo u našu „metropolu“.
Evo jedan mali slikovni djelić atmosfere našeg izleta u Međimurju:
i jedan veliki pozdrav
od ekipe male Anje!