Imala sam prilike čitati nedavno knjigu Celestina Tomića "Vjera i postojanje Sotone". U njoj se navodi:
"Rock-glazba ostavlja kobne posljedice na fizički i psihički sustav ljudskog organizma. Opasne su za sluh, izazivaju bolesti srčanih krvnih sudova, izazivaju vrtoglavice, stvaraju emotivne reakcije koje idu od frustracija do nekontrolirana nasilja, umanjuju djelovanje razuma i volje; euforija za vrijeme koncerata pretvara se u histeriju i halucinacije; uzrokuju smetnje u pamćenju, stvaraju stanje hipnoze i ukočenosti, depresivnost, težnju za samoubojstvom, itd."
Ljubitelj sam kršćanskog rocka i taj me odlomak iznendio. Znam da je sotona svugdje oko nas i iskušava nas na razne načine, ali da li je u bendu u kojem i sama često posudim svoj glas i zapjevam?
Slažem se da je u rock glazbi zlo, ali da li je i u našoj?
Don Mate mi je objasnio kako naš kršćanski rock nije usitinu rock već ga se tako naziva kako bi se ukazala suprotnost dobra i zla. Kršćanski rock zapravo je običan oksimoron. To me umirilo.
Ne volim tu vrstu glazbe, taj rock, i depresiju koju izaziva kod mladih. Dokazano je, pričao je don Mate na propovijedi, da katolici rijeđe oboljevaju od nje. Jer imaju Boga.
Zato je dobro biti katolik.
Post je objavljen 30.06.2009. u 03:07 sati.