poplašen ponekad lakoćom kliženja
iz beznađa višesatnodnevne apatije u radošć punu zlatnog žita,
i u trenutku i'm tellin ya, u trenutku
dovoljan je gdjekad samo jedan smiješan link i nekoliko taktova u ušima
da se izmota među onim dlačicama iza čekića i nakovnja, onima
koje svrbe i koje ubadam vatnim štapom
buba mota se u balonu lustera, vidim
kako igra sjena na parketu - sjenka ukočenog bombardera
moja metalna gitara oblivena tisućama otisaka masnih prstiju kakav zločin kakav zločin j'accuse
jedva gutam suncemu prsti iznutra grla stežu, sve s noktima i grebežom
nerad
nered
prored
sweet scent of stundenhotel
where you used to sell
obliged me to buy
odd parts of yourself
oh my oh my
Post je objavljen 29.06.2009. u 23:31 sati.